Kad je rijec o tradicionalnoj havajskoj glazbi, govoriti samo o “malom glazbenom divu”, ukuleleu, sicusnom glazbalu sa cetiri zice, jednostavno nije fer. Jer sredisnje mjesto u njoj zauzima jos jedan zicani instrument, gitara sa 6 do 12 zica, i jedan je od najosebujnijih elemenata te glazbe…..
Nacin sviranja na toj gitari jedinstven je Havajima. Ki ho’alu, zovu taj stil Havajci. U doslovnom prijevodu – labave, nenategnute zice. U istom znacenju, na engleskom je znamo kao slack-key gitaru. Gitara je na havajsko otocje takodjer stigla iz velikih daljina, prije nekih 160 godina. Mozda s prvim kitolovcima koji su ka Havajima krenuli odmah za prvim istrazivacima. Najvjerojatnije, ipak, 30-ih godina 19. stoljeca, s vaquerosima, meksickim kaubojima iz Kalifornije, koji su na otocje stigli na poziv havajskog kralja Kamehamehe III da bi Havajce poducili u uzgoju stoke i u kaubojskim poslovima. Kalifornija je tada, kao dio Meksika, bila u spanjolskim rukama.
Havajci, u prvom redu havajski kauboji – paniolos, gitaru su odmah prihvatili, ali ne i spanjolski nacin sviranja na njoj. Nije im zvucao kako treba i – izmislili su vlastiti. Bas kao sto su to ucinili i s portugalskom braguinhom i od nje napravili svoj ukulele. Gitari su jednostavno odlucili zice “popustiti.” I rodio se stil zvan ki ho’alu. Dok palac ruke daje bas, drugi prsti istovremeno sviraju melodiju. Slack-key gitara stoga i zvuci kao – cijeli orkestar!
Ki ho’ale stil je sviranja na gitari koji nije moguce nauciti formalnim metodama. On se uci promatranjem, slusanjem i stalnim sviranjem. Mnoge havajske pjesme price su iz proslosti ili sadasnjosti. Price o ljudskim zivotima. Ali tropski raj Havaja, s oceanom, vulkanima, planinama, slapovima, sumama, biljkama i zivotinjama, stvarna je inspiracija havajskoj glazbi. Sviranju na slack-key gitari takodjer. Bez obzira je li ona samo pratece glazbalo, glasovima ili drugim instrumentima, ili je glavno. Milozvucni i osjecajni, zvuci su koje ona proizvodi. Zvuci su to koji preko prstiju sviraca dopiru ravno iz njegovog srca, iz njegove duse. Zvuci tajanstveni, mistikom prozeti, bas zato sto su duboko osobni.
Poput bluesa, i slack-key gitara vrlo je fleksibilna. Isti ce gitarist, istu pjesmu, cesto odsvirati na potpuni drugi nacin, uz drugi tempo i drugo ugadjanje. Dok uci, svaki zapravo gradi svoj vlastiti stil. Gitarom, kao uostalom i drugim glazbalima pristiglima s drugih strana svijeta, od samog su pocetka dominirale jedinstvene havajske glazbene tradicije. Tijekom vremena, stvoren je na njima zvuk potpuno havajski. Tradicija sviranja na slack-key gitari dobila je veliki poticaj za vrijeme vladavine kralja Davida Kalakaue, zasluznog za preporod havajske kulture 80-ih i 90-ih godina 19. stoljeca. Podrzavajacu drevnu havajsku glazbu on je, u njoj, istovremeno podrzavao i “uvezene” glazbene instrumente, poput ukulelea i gitare. Njegov je doprinos revitalizaciji havajske kulture bio kljucan za odrzavanje njenog kontinuiteta. Po smrti kralja Kalakaue, njegova sestra, kraljica Lili’uokalani, zadnji havajski monarh, nastavila je istim trudom i zarom. I za slack-key gitaru, kao i za ukulele, sama napisala nebrojeno skladbi.
Zbog udaljenosti izmedju otoka, razni su se stilovi, u proteklih 160 godina, razvili na slack-key gitari. Svaki umjetnik u njega unosi tradicije svog podrucja kao i tradicije vlastite obitelji. Havajska slack-key gitara u medjuvremenu je evoluirala u visoko razvijeni instrumentalni umjetnicki izraz, i kao solo-instrument i kao prateci….Ted Kaapana, Sonny Chillingworth, Moses Kahumoku, Keola Beamer, Ozzie Kotani….imena su nekih od najvecih umjetnika na slack-key gitari. Najutjecajniji od svih u cijeloj povijesti te gitare, umjetnik je po imenu Gabby Pahinui, “otac moderne slack-key gitare.” Rodjen 1921, on je i najzasluzniji za odrzavanje stila ki ho’alu na havajskim otocima. Gabby, koji je umro 1980, inspirirao je mnoge glazbenike – kako svojim sviranjem, na slack-key i steel-gitari, ukuleleu takodjer, tako i svojim izrazajnim, osebujnim falsettom. Iako slack-key najbolje zvuci kao solo-instrument, cut cemo Gabbyja sada s njegovim sinovima – Cyrilom, Blaijem i Martinom Pahinuijem. Uz njih jos i dvojica drugih majstora slack-key gitare – Atta Isaacs i Sonny Chillingworth, a na mandolini i gitari i - Ry Cooder. Ki ho’alu, na nacin Gabbyja Pahinuija, u popularnoj “Hi’ilawe”.