Predsjednik Udruge za zaštitu vrijednosti domovinskog rata Nenad Ivanković upoznao je danas novinare s pismom što su ga Državnom tajniku Sjedinjenih Država Colinu Powellu uputili predsjednik Kongresnog odbora za vanjsku politiku Henry Hyde te potpredsjednik Kongresnog odbora za ljudska prava Christopher Smith, a koji se tiče i slučaja hrvatskog generala Ante Gotovine koji je u bijegu pred optužnicom Haaškog tribunala.
“Haaški tribunal podigao je optužnicu protiv hrvatskog generala Ante Gotovine za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Ove optužbe temelje se na izvještajima kako je propustio intervenirati u svrhu zaustavljanja snaga pod njegovim zapovjedništvom u namjernom progonu tisuću srpskih civila iz njihovih kuća tijekom ove operacije. Tijekom našeg saslušanja dat je iskaz koji dovodi u pitanje činjeničnu osnovu ove optužnice, te doista veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj tijekom ove operacije, Peter Galbraith navodi kako Srpski civili nisu prisiljeni na bijeg. Usprkos tome, doznajemo kako postoji mogućnost da Haaški tribunal istraži dužnosnike SAD-a za potencijalnu zapovjednu odgovornost u svezi s operacijom Oluja.”
Ivanković je pojasnio i motive zabrinutosti dvojice kongresmena. “Na kraju kongresmeni izražavaju bojazan da bi Haaški sud slijedom te logike, kako je optužio Gotovinu, vrlo lako mogao pokrenuti istragu protiv američkih dužnosnika za potencijalnu, doslovno se tako kaže, zapovjednu odgovornost, i slijedom toga podići optužnicu".
Optužujući hrvatske vlasti jer nisu dostavile potrebnu dokumentaciju odvjetnicima generala Gotovine, Ivanković je pokušao objasniti i zašto to nije učinjeno. Po njemu je temelj optužnice protiv generala Gotovine, navodni sastanak Tuđmana, Červenka, Šuška, i Gotovine na Brijunima uoči Oluje, na kojem je navodno dogovoreno etničko čišćenje Srba.
Taj sastanak nikada nije održan, a zabilješka o njemu je izmišljotina kaže Ivanković i dodaje: “Interesantno je da se ovaj mini-sastanak od četvero ljudi, troje je mrtvih: Tuđman, Šušak i Červenko, ostaje samo Gotovina. I da se baš on uzima kao temelj optužnice za etničko čišćenje u Oluji. I sada se postavlja pitanje, ako bi hrvatska vlast dala sve dokumente koje je dala Haaškom sudu, i ako među tim dokumentima Haaškog suda postoji jedan takav dokument koji ukazuje na taj eventualni sastanak, onda bi se vrlo brzo moglo pokazati da je taj dokumenat falsifikat. Da je netko učinio taj falsifikat, jer bi živi svjedoci, koji su bili tog dana na Brijunima, koji su bili na tom sastanku, mogli posvjedočiti da li je održan nekakav drugi sastanak, da li su oni vidjeli, da li su čuli za taj sastanak jer bi bilo gotovo nemoguće da se jedan takav sastanak održi, a da ljudi koji su bili tamo, i drugi generali koji su tamo bili, i drugi šefovi obavještajnih službi, nisu nikada za njega čuli.”