Ljubitelji mačaka priznaju da se i najveća ljubav prema mezimcima nađe na kušnji pred svakodnevnim čišćenjem njihovih kutija s pijeskom. Zamislite da tako trebate čistiti iza čitave svoje obitelji! A, upravo takvim je patentom, - nazvanim "zemljani zahod" -, izvjesni velečasni Henry Moule obećavao Amerikancima da će revolucionirati rješavanje njihovih fizioloških potreba – nakon obavljanja svojevrsnih radnji, njegov bi patentirani zahod zasuo izmet pijeskom ili pepelom.
Taj izum, kao i praktički čitava povijest toaletne sanitacije, izložen je u muzeju Neville, u gradu Green Bay, u Wisconsinu. Zašto baš u Wisconsinu? Zato što je taj kraj, poznat po svojim tvornicama papira, značajno pridonio razvoju sanitacijske tehnologije u Americi, a, posredno, i u svijetu.
Prvo što posjetitelj u tom muzeju shvati jest da nije dovoljno cijenio komfor koji mu se danas pruža – ne tako davno, preci današnjih Amerikanaca umjesto toalet papira koristili su oruljene klipove kukuruza. Tek nakon dosta generacija koje su se napatile s klipovima, došli su katalozi, stare novine i, najpoznatiji među njima, Farmer's Almanah, koji je čak bio tiskan s rupom sa strane, da se može objesiti na kuku pokraj toaleta i, nakon čitanja, upotrijebiti u druge svrhe.
Doduše, kako pokazuje ova izložba, još davniji preci, na evropskom kontinentu, imali su razvijeniji smisao za komfor. Stari su Rimljani, u svim svojim javnim zahodima, koristili spužve, pričvršćene na štap, koje bi, između uporaba, umakali u octenu vodu. Vikinzi, pak, koristili su namotke vune, dok je francuski dvor preferirao meku tkaninu. Izum toaleta na ispiranje pojavio se još na dvoru britanske kraljice Elizabete Prve, krajem šesnaestog stoljeća, ali ga je od opće uporabe dijelilo još namanje tri stoljeća.
Povijest toalet papira jednako je živopisna kao i povijest samog zahodskog "harvera". Dok su kineski carevi naručivali toalet papir u listovima veličine pola četvornog metra već u četrnaestom stoljeću, Zapad je prvi toalet papir vidio tek 1857. kada je njujorški poduzetnik Joseph Gayetty proizveo prve listiće toalet papira, pakirane po 500 komada, po cijeni od 50 centi po paketu. On je bio toliko ponosan na svoj izum da je vlastito ime naštampao na svakom listiću.
Za razliku od njega, tvornica papira Scott, - koja postoji i danas -, kada je započela 1890. proizvodnju papira u roli, stidila se svog proizvoda, pa nigdje nije stavljala svoje ime. Scotove su role nosile imena maloprodajnih trgovina, ili, pak, krajnjih potrošača. Tako se i dogodilo da je početkom dvadesetog stoljeća njujorški hotel Waldorf službeno bio najveći proizvođač toalet papira u Sjedinjenim Državama.
Danas, biznisa s toalet papirom nitko se ne stidi – tržište tim artiklom, naime, vrijedi oko dvije i pol milijarde dolara. Kompanija Northern Quilted, koja ove godine slavi stotu obljetnicu poslovanja, čak planira napraviti najveću rolu toalet papira u svijetu. Bit će visoka oko metar i pol, široka preko dva metra i teška gotovo jednu tonu. To je otprilike ekvivalent gotovo 11 tisuća normalnih rola, odnosno, dovoljno toalet papira da zadovolji potrebe peteročlane obitelji tijekom 17 godina.
A, kad smo već na ovoj nesvakidašnjoj izložbi posvećenoj najsvakidašnjijoj potrebi na svijetu, vrijedi spomenuti još neke zanimljivosti. Recimo, 1973. godine, voditelj tada najpopularnijeg televizijskog showa, Johnny Carson, našalio se da Americi prijeti nestašica toalet papira. Gledatelji su istog trena jurnuli u trgovine i pokupovali sve toalet papire s polica ... i tako u čitavoj Americi. Drugi dan, Johnny Carson se ispričavao i uvjeravao gledatelje da se samo šalio.
Završimo ovaj pogled na toaletnu sanitaciju jednom vojnom zanimljivošću. Tijekom Zaljevskog rata, 1991. godine, američka je vojska koristila toalet papir za kamufliranje svojih tenkova u Saudijskoj Arabiji!