Od svih stvari koje oblikuju svakidašnjicu, možda ništa drugo nije poprimilo toliko tiranske dimenzije poput uporabnih predmeta obogaćenih najnovijom tehnologijom. Umjesto da olakšaju svakodnevni život, ti predmeti, u mnogo slučajeva, svojim vlasnicima, odnosno korisnicima, život pretvaraju u svojevrsni pakao.
Relativno jednostavne naprave, koje su još nedavno bile pokretane i kontrolirane samo okretanjem ili pritiskanjem prekidača, sada su obogaćene digitalnim komandama, za koje čak i onima s razvijenim tehničkim duhom treba više sati, ako ne i dana, da nauče kako njima ovladati.
Mnoge novije televizore, - često s ugrađenim video ili DVD playerom -, više se uopće ne može uključiti ili isključiti bez da se prije toga ne prođe kroz vrlo zakukuljeni niz pritiskanja dugmadi na jednom, a kojiput i više daljinskih upravljača. U novim automobilima, ako se odjednom upali znak s natpisom "check engine", nekada vrsni kućni popravljači automobila više ne mogu samo podignuti poklopac motora i poušati riješiti problem – nove automobilske motore može pregledati samo posebni dijagnostički kompjuter u automehaničarskim radionicama.
Do izvjesne mjere, potrošači mogu krivnju pripisati sami sebi, tvrdi profesor sveučilišta Princeton, dr. Edward Tenner, autor knjige pod rječitim naslovom – "Zašto nas vlastite stvari ugrizu kad ih pomilujemo", s podnaslovom "Tehnologija i osveta nenamjernih posljedica". "Stvari su nepotrebno komplicirane," kaže ovaj sociolog, "stoga što dodatne funkcije svake naprave pomažu njezinoj boljoj prođi na tržištu."
Za nedavnog prelaska na ljetno vrijeme, nedjeljno jutro u većini je američkih kućanstava prolazilo u namještanju satova – osim onih najobičnijih, tu je i čitav niz raznih digitalnih, na pećnici, na mikrovalnoj pećnici, na videu, na DVD-ju, na televizoru, u automobilima, na radiju i čitavom nizu drugih kućanskih predmeta. Treba li uopće reći da se najvjerojatnije svaki od tih satova namješta na drugi način i da su se mnogi morali latiti popratnih knjižica s uputama za barem neke od tih naprava.
Automobili su posebice postali nepresušno vrelo različitih napravica na upravljačkoj ploči. Da bi ovladao tim izobiljem, prosječni vlasnik trebao bi savladati upute za uporabu debljine solidnije knjige. To, naravno, znači, tvrde prodavači automobila, da većina vlasnika novih automobila koristi jedva trećinu od desetaka iznimno sofisticiranih pomagala na svojoj upravljačkoj ploči.
Digitalni trend nije zaobišao niti najjednostavnija kućna pomagala – čak i glačalo dolazi s uputama na nekoliko desetaka stranica. Da se i ne spominju nove digitalne kamere, koje, premda su zamišljene kao fotografsko pomagalo potpunim laicima, dolaze s uputama debljine čitavih romana – recimo, mali Olympus, na 180, a bazični Nikon na 205 stranica gusto ispisanih stranica.
A, kad smo već kod odebljih uputa za upotrebu ranije posve jednostavnih kućnih napravica, ne bismo trebali zaboraviti niti četkice za zube. Razne sonične, rotirajuće i svakojake druge četkice kojima uglavnom treba samo umetnuti baterije, ili ih ukopčati u struju, dolaze isto tako praćene s uputama na par desetaka stranica. A, kad ih se bolje pogleda, i vidi da imaju po dva-tri razna prekidača, onda se shvati da su upute zaista i potrebne.