Vladajuća koalicija svakodnevno gubi svoje birače, a njihovu neodgovornost i nestručnost kapitalizira HDZ, kaže u razgovoru za Glas Amerike Mirjana Krizmanić, profesorica psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Izborom novog vodstva najjača opozicijska stranka HDZ najavila je povratak na vlast na idućim parlamentarnim izborima u jesen 2003. "HDZ postaje ozbiljna alternativa sadašnjoj vlasti i to je njena najveća tragedija", kaže profesorica Mirjana Krizmanić, dodajući da je povratak HDZ posljedica ponašanja vladajuće koalicije koja je u dvije i pol godine svog mandata sačuvala najveći dio naslijeđa desetogodišnje vladavine HDZ-a.
Nije iskorijenila korupciju, odustala je od revizije privatizacijskih i pretvorbenih malverzacija i pljački hrvatskih poduzeća i banaka, nije provela gospodarske reforme, nastavila je HDZ-ovu ekonomsku politiku i konzervirala katastrofalno stanje u pravosuđu.
Mirjana Krizmanić: Oni se više bave sobom, gdje će tko sjesti i gdje ce doći čiji ministar, ili čiji će čovjek zasjesti u ministarsku stolicu, nego svojim poslovima. Premijer kaže 'nisam zadovoljan s novim ministrima' - ali ih potvrdi, zatim jedan od novih ministara dva puta izjavi - 'zašto ja ne bi mogao biti ministar, kad je vlada nestručna'. To znači bilo tko može biti ministar. To je stravično. Biti ministar znači znati neko područje za koje je čovjek odgovoran. I vi kažete 'mogu biti ministar i ja - kad je cijela vlada nestručna."
Vladajuca koalicija smanjila je, ali nije iskorijenila nepotizam i podobnost. "Pokazali su", kaže gospođa Krizmanić, "da i među njima ima nesposobnih i ziheraša koji rade samo za svoje dobro i ostanak na vlasti".
Za razliku od demokratske javnosti u zapadnoevropskim zemljama u Hrvatskoj se rijetko reagira na desničarske, antisemitske i rasne ispade. Vladajuća koalicija nije reagirala kada je u Kninu pretučen gradski vijećnik, po nacionalnosti Srbin, nije komentirala sudsku pobjedu odvjetnika Željka Olujića nad Feralom koji je kritizirao antisemitske izjave bivšeg HDZ-ovog drzavnog odvjetnika. Samo je jedna političarka reagirala na nedavni šovinistički i protusrpski ispad HDZ-ova saborskog zastupnika Ljube Ćesića Rojsa u Bjelovaru.
Krizmanić: Za ništa ovdje nema sankcija. Možete govoriti što hoćete, možete pljuvati po kome hoćete, u onom groznom negativnom smislu, jer nije kritika kad Ćesić Rojs na skupu kaže 'neću vas pozraviti sa Bjelovarci i Bjelovarke'. On ne kritizira, ne kaže ovdje ima nečasnih ljudi ili ovdje sjede lopovi, on kaže ovdje možda sjede Srbi pa ću vas pozraviti sa Hrvatice i Hrvati. To je strašno u kakvoj zemlji mi živimo. I ništa mu se ne dogodi. I neće mu se ništa dogoditi jer se Ljube Ćesića Rojsa svi boje, jer je on moć."
Prema istraživanju tjednika Globus, 56 posto ispitanika protivilo bi se vjenčanju svog djeteta s osobom srpske nacionalnosti, 64 posto protivi se mogucnosti da Srbin bude hrvatski predsjednik, a 49 posto protiv je Srbina kao moguceg izbornika nogometne reprezentacije. Zbog rasne segregacije svoje djece u školama Romi iz Međimurja tužit će Ministarstvo prosvjete, županiju i škole.
Krizmanić: To govori o klimi koja ovdje vlada, koja se potiče i održava. O nama govori da smo to što jesmo, primitivni Balkanci. Jesmo i ksenofobični smo, a to se i potiče. Još se uvijek potiče govor mržnje. Vlast šuti, pravosuđe to rješava tako što naplati duševnu bol onom tko citira nešto što je u civiliziranoj zemlji zabranjeno. Vlast se uopće tim ne bavi. Mi smo puni predrasuda, mi smo jedno primitivno društvo, a htjeli bi u Evropu.
Vladajuća koalicija svojim ponašanjem podilazi desnom dijelu biračkog tijela, nesvjesna da dnevno gubi svoje birače, smatra profesorica Krizmanić. Ona dodaje da petorka pokazuje prve simptome fenomena u socijalnoj psihologiji poznatog kao grupna zaslijepljenost. Vjeruju u ono u što žele vjerovati, ne procesuiraju informacije koje govore suprotno, donose odluke bez rasprave o mogućim posljedicama.
Krizmanić: Imam dojam da se radi o fenomenu zaslijepljene grupe jer se sustavno ne reagira na probleme, od Ćesića Rojsa nadalje. Državno odvjetništvo šuti, vlast ne komentira, ništa se ne događa. A svega ima, svega osim onog što bi trebalo biti, da politika služi svom narodu. Ili da bi političari trebali raditi za opće dobro, a oni svi rade za svoje dobro ili da ostanu na vlasti.