Film "A Beautiful Mind", odnosno "Genijalni um", osvojio je mnoge ovogodišnje vrhunske filmske nagrade, uključujući i Oskar i Zlatni Globus za najbolji film. Uz to, on je ponovno pobudio pažnju javnosti za knjigu koja ga je inspirirala.
Životopis Johna Nasha, matematičara i dobitnika Nobelove nagrade, koji je veći dio odraslog života proveo boreći se sa shizofrenijom, iz pera Sylvije Nasar, osvojio je 1998. godine nagradu američkih literarnih kritičara u kategoriji biografija. Sada je objavljeno i džepno izdanje ove knjige, koje se odmah našlo na čelu popisa američkih bestsellera. Više
Knjiga Sylvije Nasar u mnogo se pojedinosti razlikuje od filma i nudi cjelovitiju sliku Johna Nasha. Ona, međutim, kaže da je film uhvatio temeljni duh njenog djela. Svoju knjigu ona opisuje kao priču o geniju, ludilu i oporavku, postignutom uz mnogo ljubavi i podrške od obitelji i prijatelja. Sylvia Nasar zainteresirala se za Johna Nasha 1993. godine, dok je radila za list "New York Times".
"Čula sam govorkanja da se on možda nalazi u najužem izboru za Nobelovu nagradu. Ideja da bi netko, tko je proveo 30 godina ophrvan bolešću, siromaštvom i izolacijom, kao što je to bio slučaj s Nashom, netko koga je svijet gotovo potpuno zaboravio, da bi takav netko mogao se ponovno uzdići, oporaviti se od svoje bolesti i primiti priznanje koje mu je trebalo pripasti već mnogo ranije … za mene, to je bila nevjerojatnija priča od bilo koje druge na koju sam naišla radeći kao izvjestitelj," rekla nam je.
John Nash je prema knjizi Sylvije Nasar imao uglavnom neutralan stav i nije joj dao niti jedan intervju. No, ona je razgovarala sa širokim krugom njegovih rođaka, prijatelja i kolega, još iz vremena njegovog djetinjstva u rudarskom gradiću Bluefield, u Zapadnoj Virginiji.
"Bio je, nazovimo to tako, ekscentrični dječak - vrlo bistar, gotovo starmalo dijete, ali u društvenom smislu krajnje nezgrapan. Njegovi su ga vršnjaci zvali "buba u mozgu". Sa 14 godina, s jedne strane je s nekim dječacima radio ručne bombe i plašio djecu elektrošokovima; s druge strane, pak, nalazio je zamjerke klasičnim teoremima najvećih matematičara svih vremena," rekla je.
Kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća, intelektualna nadarenost otvorila mu je vrata uglednog postdiplomskog studija matematike, na sveučilištu Princeton. Bila mu je 21 godina kada je postavio svoju teoriju, - kasnije poznatu pod nazivom "Nashova teorija ekvilibrija" -, o tome kako skupine ljudi razvijaju obrasce sukobljavanja i suradnje dok ne postignu sporazumno rješenje.
Nakon Princetona, John Nash je predavao matematiku na Tehnološkom institutu Massachusettsa, gdje je upoznao svoju buduću suprugu, Aliciju, ljepoticu iz Salvadora, koja je bila jedna od njegovih studentica. U braku su bili samo nekoliko godina kada je Nash počeo patiti od iluzija veličine, kao i govornih halucinacija. Mučen bolešću, više se nije mogao baviti matematikom.
"mjesto toga, počeo se baviti numerologijom, uvjeren da je on vjerska ličnost ogromne, - ali tajne! -, važnosti. Rano tijekom bolesti, imao je nekoliko povremenih oporavaka, nakon terapije inzulinskim šokovima i ranim lijekovima protiv shizofrenije, koji su se upravo počeli koristiti. Nikada nije kontinuirano vrijeme uzimao lijekove, jer je vjerovao da je proganjan, a ne bolestan, tako da se bolest redovito vraćala. Na koncu, iz bolesti je izašao starošću, a ne pomoću bilo kakvih novih lijekova. Oporavio se zahvaljujući prolasku vremena i vlastitoj strašnoj volji da ponovno uhvati korijene u realnosti, uz podršku ljudi koji su u njemu uvijek vidjeli čovjeka ogromnog postignuća, čak i onda kada je proganjao čitavo sveučilište Princeton škrabajući numerološke poruke," kaže gospođa Nasar. Osoba koja mu je pružila najčvršću podršku bila je Alicia Nash. U stvarnosti, priča krije mnogo više nego što se to vidi u filmu.
"1963. godine, nakon pet godina njegove bolesti, John i Alicia su se razveli. Ona je bila potpuno izmoždena njegovom bolešću. Međutim, i dalje mu je pružala podršku. Nakon nekoliko godina, on joj je pisao moleći je da ga zaštiti od beskućništva i daljnjih zatvaranja u bolnice. Ona ga je 1970. pozvala da dođe živjeti s njom i njihovim sinom i zaista ga je štitila daljnjih 25 godina. Je li kompliciranije nego u filmu? Naravno da jest. Da li je manje romantično? Po meni, uopće ne. To je jedna nevjerojatna ljubavna priča," ocjenuje naša sugovornica.
Konačno, 1994. godine, nakon burnih debata u odboru za dodjelu Nobelove nagrade, John Nash je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju. Nashovi su se kasnije i drugi put vjenčali. Danas, u dobi od 73 godine, John Nash se ponovno bavi matematikom i drži predavanja. Aktivno pomaže i svom sinu, sada već odraslom, koji također pati od shizofrenije. U međuvremenu, kako kaže Sylvija Nasar, jako se promijenio - nakon više desetljeća, konačno je izašao iz ljušture u koju ga je okovala bolest i ovladao vlastitim životom. Čak je, prije nekoliko godina, po prvi puta u životu, prisustvovao jednoj predstavi na Broadwayu.