Dok se američka vojska bori protiv terorističke mreže al-Qaida u Afganistanu, postavlja se pitanje hoće li i američko pravosuđe odigrati određenu ulogu u borbi protiv terorizma. Državna odvjetnica Mary Jo White, koja napušta tu funkciju, uspješno je vodila tužiteljstvo u nekoliko velikih terorističkih slučajeva u New Yorku. Kako izvješćuje Elaine Johanson, Savezno tužilaštvo vjeruje da je suđenje teroristima i dalje jedno od najjačih oružja protiv njih.
Mary Jo White ima iza sebe besprijekorne rezultate u osuđivanju terorista, počevši sa slučajem bombaškog napada na Svjetski trgovinski centar, 1993, u kojemu je živote izgubilo šest osoba. Tu je i osujećen plan o podmetanju bombi ispod nekih njujorških spomenika, kao i takozvana "Urota Manila", u kojoj su napadači htjeli podmetnuti bombe u više od desetak zrakoplova američkih avioprijevoznika, na letovima iz Manile u Sjedinjene Države. I taj je plan bio osujećen.
1998. godine, teroristi su izveli bombaške napade na dva američka veleposlanstva u istočnoj Africi. U njima su poginule 224 osobe. Svi branjenici, kojima se sudilo u ovim slučajevima, osuđeni su, bilo na doživotni zatvor ili na vrlo duge kazne zatvorom.
To nas dovodi do 11. rujna 2001. Sada, američka vojska progoni Osamu bin Ladena i njegovu terorističku mrežu. Državna odvjetnica Mary Jo White vjeruje da je rat protiv terorizma, u ovoj fazi, primarno u rukama vojske. No, ona smatra da sudski progon ostaje i dalje učinkovit način onemogućavanja terorista s kojima se ne može obračunati vojnom silom ili na neki drugi način:
"Zatvaranje opasnih terorista, čime ih se uklanja sa scene za čitav život ili za dugi niz godina, znači da neke bombe neće biti detonirane, da neki zrakoplovi neće biti oteti, da neki nevini ljudi neće biti ubijeni. To je očigledno dobar učinak. Uz to, neki potencijalni teroristi se predomisle od uključivanja u terorističke djelatnosti."
Gospođa White, međutim, priznaje da američki sudovi neće ukloniti opasnost od terorizma, bez obzira koliko uspješnih suđenja bude provedeno: "Moramo shvatiti da, kada imamo posla s vrlo predanim teroristima, koji su voljni - dapače, nestrpljivi - da umru za svoj cilj, da je element odvraćanja koji se može postići kroz sudski progon zaista vrlo ograničen."
Vojni tribunali, pred kojima bi se sudilo teroristima, kako je predložio predsjednik Bush, nova su i kontroverzna zamisao. Gospođa White, međutim, vjeruje da bi tribunali mogli biti prikladni za zločine počinjene 11. rujna, s obzirom da bi se tijekom suđenja najvjerojatnije trebalo koristiti vrlo osjetljive obavještajne podatke. Ali, kako kaže, treba još raspravljati o toj zamisli kako bi se osiguralo da prava branjenika budu zaštićena.
Gospođa White bi voljela da administracija predsjednika Busha javnosti predoči više pojedinosti, uključujući, primjerice, i odgovor na pitanje mogu li osude tribunala razmotriti i civilni sudovi. "Ako i kada budu korišteni vojni tribunali, oni moraju biti - i naizgled i činjenično - sredstvo postizanja vjerodostojne pravde u očima svijeta. Ukoliko to ne budu, riskiramo gubljenje svjetske koalicije protiv terorizma koja je, po mom mišljenju, najvažniji pojedinačni element uspjeha u ovom ratu."
Gledajući unatrag na svoj mandat državne odvjetnice, Mary Jo White kaže da su ju najviše pogodile posljedice bombaških napada na dva američka veleposlanstva u Africi, 1998. godine. Većina žrtava uopće nisu bili Amerikanci. Kako kaže, nikome ne bi trebalo više uvjeravanja o užasu međunarodnog terorizma, posebice iz perspektive ljudskih žrtava: "To je suđenje jasno pokazalo kako je svijet vrlo malen kada se radi o međunarodnom terorizmu, kako on pogađa i ubija nevine ljude po čitavom svijetu, koliko smo, u stvari, svi slični kada gubimo supruge, majke, braću, djecu, prijatelje… Bol i gubitak apsolutno prelaze granice država i razlike u kulturi, jeziku i vjeri."
Ne treba zaboraviti, dodaje gospođa White, da su 11. rujna izvedeni napadi na američke ciljeve, na američkom tlu. Ali, među žrtvama su građani desetaka drugih zemalja, čime je bol gubitka postala iskustvo međunarodnih dimenzija.