Rat protiv terorizma nadmašio je očekivanja, kažu dvojica analitičara s vojnim i protuterorističkim iskustvom. Ali, prema njihovim ocjenama, pred tim ratom nalaze se neizvjesnosti, a volja američkog naroda bit će presudna za nastavak uspjeha.
Podrška Amerikanaca ratu protiv terorizma i dalje je snažna unatoč nedavnim žrtvama na američkoj strani - pokazalo je istraživanje koje su zajedno proveli Washington Post i ABC News. Takvo raspoloženje javnosti ne iznenađuje Milta Beardena, bivšeg šefa Središnje obavještajne službe CIA-e u Pakistanu koji američke žrtve u operaciji Anaconda uspoređuje s onima koje su imali Sovjeti u istom području dok su gubili rat u Afganistanu.
"Američki mediji su doista pretjerano reagirali na žrtve koje smo pretrpjeli prošlog tjedna. Pogibija svakog našeg vojnika velika je osobna tragedija, ali mi govorimo o istom teritoriju na kojem su Sovjeti gubili dnevno 400 do 500 vojnika.", kaže gospodin Bearden.
U trenutnoj operaciji ubijeno je nekoliko stotina neprijateljskih vojnika nasuprot dvanaest američkih, ističe Ralph Peters, umirovljeni časnik američkih oružanih snaga s dugogodišnjim iskustvom u zemljama Trećeg svijeta. Unatoč tome, kaže on, nitko nije znao kako će američka javnost reagirati na vijesti o pogibiji američkih vojnika.
"Mislim da je Pentagon na trenutak zastao poučen negativnim iskustvom za vrijeme predsjednika Clintona. Međutim, predsjednik Bush je prošao ispit. On nije pretjerano reagirao na američke žrtve, nije izašao u javnost s plačljivom izjavom već je pogibiju američkih vojnika primio tiho i s poštovanjem. On se nije pokolebao, a na kraju, nije ni američka javnost."
Takav se odnos treba zadržati, kaže gospodin Peters, jer će trebati vremena da se slomljena zemlja oporavi. Sviđalo se to ljudima ili ne, Sjedinjene Države su predane izgradnji institucija države u Afganistanu. Gospodin Bearden kaže da Sjedinjene Države ne mogu napustiti tu zemlju kao što su učinile nakon sovjetskog povlačenja.
"U svijest nam dolazi slika o tome kako bi nedolično bilo ako bi predsjednik Sjedinjenih Država, koji je tijekom govora o stanju nacije imao za svog gosta Hamida Karzaia, okrenuo leđa i digao ruke od Afganistana. To se jednostavno neće dogoditi i svatko tko radi na ovom problemu u američkoj državnoj administraciji vjeruje u to. "
Uspjeh u Afganistanu, kaže gospodin Peters, hrabri Washington da nastavi s iskorjenjivanjem terorizma i drugdje, naročito u Iraku. Polako ali sigurno predsjednik Bush se priprema:
"Predsjednik na inteligentan način – da tako kažem - “zvecka oružjem”. On priprema ne samo naciju nego i svijet i naše snage za moguću akciju protiv Iraka. Američka vlada će to ponavljati i ponavljati sve dok tijekom mjeseci, a možda i kroz godinu dana, jedan i dvoje naših saveznika, a možda čak i neprijatelji, ne prihvate to kao činjenicu. Akcija će se dogoditi."
Ne tako brzo, upozorava gospodin Bearden. Rat u Afganistanu još je daleko od kraja nasuprot nekim optimističnim očekivanjima. Izraelsko-palestinski sukob također nastavlja potpirivati strasti u toj regiji. Sadam Hussein predstavlja prijetnju koja se može ograničiti, kaže on i dodaje: Marš na Bagdad je nepotreban. Osim toga, napad na Irak mogao bi narušiti koaliciju potrebnu za borbu protiv globalnog terorizma, a Sjedinjene Države ne mogu tu bitku nastaviti same.
"Tipični Amerikanac neće uspjeti prodrijeti u terorističku ćeliju u kojoj se nalaze četvorica rođaka i trojica braće. Trebate nekoga tko izgleda kao oni, razmišlja kao oni i ponaša se kao oni kako bi se uhvatilo one u toj ćeliji ili da se barem dozna kad se takva ćelija organizira. A za to će nam trebati obavještajna suradnja brojnih zemalja", ističe gospodin Bearden.
On kaže da je do terorističkog napada na Sjedinjene Države došlo zbog pukotina u globalnom, pa i u američkom obavještajnom sustavu. Treba ponovno uspostaviti ključni sustav za razmjenu informacija kako bi se spriječio još jedan takav napad.