7. ožujka glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan sastat će se s Najijem Sabrijem, iračkim ministrom vanjskih poslova. Glavna tema njihovih razgovora bit će najvjerojatnije nepristajanje Iraka na poštivanje rezolucija Ujedinjenih naroda na koje se Irak obvezao 1991, nakon što su iračke snage potisnute iz Kuvajta.
Irak zna što mora učiniti. Vlada u Bagdadu je posebno svjesna da treba eliminirati svoje programe za proizvodnju oružja za masovno uništavanje.
Posve je jasno zašto je to važno. Irak je, kako je rekao predsjednik George Walker Bush, “režim koji je već upotrijebio bojni otrov kako bi ubio tisuće svojih građana, nakon čega su tijela majki ostala ležati preko njihove mrtve djece. Taj je režim pristao na međunarodne inspekcije.” Irački režim također ima što skrivati. Čak i prije nego što su inspektori Ujedinjenih naroda za naoružanje bili prisiljeni napustititi tu zemlju 1998, Irak je rutinski opstruirao njihov rad. Irački dužnosnici sustavno su premještali oružje, sakrivali ga i lagali o njemu. Inspektori Ujedinjenih naroda otkrili su iračke dužnosnike kako uklanjaju materijal iz zgrada i spaljuju dokumente kako ih nitko ne bi mogao pregledati.
Irak je uhvaćen u laži 1995, kada je zet iračkog diktatora Sadama Huseina otkrio svijetu kako je Sadam zavaravao inspektore. Vjeruje se da Iran danas ima balističke rakete koje je pristao ukloniti. Također se vjeruje da iračke vlasti raspolažu zalihama biološkog i kemijskog oružja, za koje su se obvezale da ga neće zadržati. Irak isto tako nastavlja s naporima na nabavljanju nuklearnog naoružanja.
Irak mora ispoštovati svoje obveze u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Inspekcije naoružanja moraju se nastaviti, ali moraju biti učinkovite. Iraku se ne smije dozvoliti da kontrolira kada će inspektori doći, koje će objekte obići ili što će raditi. Irak im mora omogućiti nesmetani pristup oružju i surađivati s njima u svakom trenutku. Sve manje od toga bit će shvaćeno kao nastavljanje iračke prijetnje svijetu.