Danas počinje proslava Glasa Amerike koja će potrajati čitavu godinu! Razlog: 60-ti rodjendan organizacije koja svoje emisije emitira diljem svijeta - putem radija, u zadnje vrijeme i putem televizije te interneta. Emisije Glasa Amerike su u posljednje 43 od spomenutih 60 godina vodjene pravilima zapisanima u Povelji Glasa Amerike. To je kratak, jednostavan dokument. Povelja ističe našu misiju i poručuje onima koji bi željeli ugroziti naš novinarski integritet – da se drže podalje! U slijedećem prilogu, više o ovome dokumentu koji sadrži svega 4 paragrafa:
U 2:30 ujutro po njujorškom vremenu, 24. veljače 1942, po prvi puta su emitirane riječi “Glas Amerike”. Bile su emitirane iz natrpanih studija na Aveniji Madison, a tri su ih snažna kratkovalna predajnika odaslala u samo srce nacističke Njemačke:
"Hier spricht eine Stimme aus Amerika. Aus Amerika im Krieg..." “Ovo je glas iz Amerike.” – rekao je spiker William Harlan Hale. “Amerike u ratu. Govorit ćemo vam o Americi i ratu “– rekao je William Hale Europljanima. “Vijesti mogu biti dobre, mogu biti loše. Govorit ćemo vam istinu.”
Prvih devet godina VOA dio Državnog tajništva
Plemeniti standard. No, čiju istinu , posebno u ratu, a nakon pobjede u Europi i Japanu, čiju istinu u hladnome ratu? U svojim je počecima, Glas Amerike i sam bio instrument rata. Prvih devet godina svog postojanja, Glas Amerike bio je dio Državnog tajništva. Retorika Glasa Amerike u to doba komunističke agresije nije bila uvijek neutralna:
Željezna zavjesa ...a iza nje --- narodi koje se drži u neznanju kako ne bi poznali svijet mimo granica te zavjese --- narodi na milosti propagandne mašine koja ulijeva ekvivalent od tisuću milijuna dolara u proizvodnju i opticaj jedne "velike laži"....
Osvrćući se godinama kasnije na ta vremena, negdašnji direktor Glasa Amerike Barry Zorthian kaže da su oni koji su tvrdili da je Glas Amerike takodjer instrument propagande imali dosta municije za svoje kritike.
Neko su vrijeme dužnosnici State Departmenta bili stacionirani na Glasu, pregledavajući tekstove, kontrolirajući slažu li se oni s – pod navodnicima “politikom”. I tada je počela borba da naš cilj postanu - vijesti, da emitiramo objektivne, sveobuhvatne, točne vijesti iz svijeta, kako ih mi doživljavamo ovdje u Sjedinejnim Državama.
1954. VOA dio USIA
1954-te, administracija predsjednika Eisenhowera osnovala je novu informativnu agenciju, tako da je Glas Amerike postao dio nje – Agencija Sjedinjenih Država za informiranje. No čak i tada, objašnjava nam Barry Zorthian, novinari Glasa Amerike bivali su sve glasniji u traženju da se sastavi neki dokument koji bi im nudio zaštitu....
"....vrlo, vrlo važan štit koji bi zabranjivao snagama izvan ove institucije da utječu na rad profesionalnih novinara. To je bilo apsolutno ključno za reputaciju, utjecaj i prihvatljivost onoga o čemu govori Glas Amerike....", kaže gospodin Zorthian.
Peti direktor Glasa amerike Henry Loomis pozvao je zaposlene da sastave nacrt takvog jednog dokumenta. 1959-te godine, njegov je zamjenik Jack O’Brien pristao sve dobivene prijedloge destilirati u nešto što bi bilo uporabljivo...."Bilo je tu prekrasnih riječi, predivnih misli, no sve skupa je bilo predugačko. Otišao sam kući, radio čitavu noć te, oko sedam ujutro, skicirao ovaj dokument, koji je zapravo kondenzacija onoga što su mnogi drugi napisali...."
I taj elegantan, kratak, destiliran raison d-etre – Povelja Glasa Amerike – ostala je skoro netaknuta do današnjeg dana.
“Dugoročnim interesima Sjedinjenih Država služi se izravnom komunikacijom s ljudima putem radija. Da bi bio učinkovit, Glas Amerike mora steći pozornost i ugled slušatelja.”
1962. - preseljenje u Washington
Prvo od tri načela Povelje najcitiraniji je dio tog dokumenta, koji je često puta bivao iznova testiran: "Glas Amerike predstavljat će konzistentno pouzdan i autorativan izvor vijesti. Vijesti Glasa Amerike bit će točne, objektivne i sveobuhvatne...."
1962-ge, u posjetu stožeru Glasa Amerike koji se preselio u Washington, predsjednik John Kennedy potcrtao je važnost novinarskog integriteta Glasa Amerike...."Imate obvezu našu priču ispričati iskreno, ispričati ju – kako je o svojem portretu rekao Oliver Cromwell - da nas predstavite sa svim našim nedostatcima, svim bradavicama.....dakle, da prikažete i sve one stvari o nama koje možda i nisu najatraktivnije....", kazao je predsjednik Kennedy.
Sve je ovo bilo dobro, čak inspirativno. No, Povelja je još uvijek bila neka vrsta popisa želja, izvješena na zidu. Zemlja je opet bila u ratu, u Vijetnamu. Bernard Kamenske, koji je od izvjestitelja postao glavni urednik vijesti , kaže da su vladini dužnosnici stavljali pritisak na novinare Glasa Amerike da ratna zbivanja prikažu u dobrom svijetlu:
"To je uvelike otežavalo ulogu novinara i ulogu urednika. Znali smo da publika diljem svijeta ima povjerenja u nas, da vjeruje da ćemo im pružiti pregled stvarnih zbivanja te da, ako u tome ne uspijemo, publika nam više nikada neće vjerovati....", ističe Bernie Kamenske.
Povelja VOA kao zakon
I stoga je Bernie Kamenske poveo ono što njegovi prijatelji nazivaju “nevidljivom mislijom” na Capitol Hillu – sjedištu američkog Kongresa. Želio je uvjeriti zakonodavce da od Povelje Glasa Amerike učine zakon! Uspio je dobiti potporu obiju političkih stranaka. Osobe najrazličitijih uvjerenja - od demokratske zastupnice, femistice Belle Abzug, pa do Senatora Charlesa Percya, člana vladajuće republikanske stranke, predvodile su ova nastojanja.
Povelja je usvojena bez problema , a 12. srpnja 1976-te, predsjednik Gerald Ford svojim ju je potpisom načinio zakonom zemlje, koji se vodi pod brojem 94-350. ...Geoffrey Cowan, direktor Glasa Amerike od 1994-te do 1996-te kaže da čak i Amerikanci često ne mogu vjerovati poruci Povelje Glasa Amerike.
A to je da je moguće da postoji organizacija koju financira vlada, koju zakonski kontrolira vlada, kojom upravlja netko koga je imenovao predsjednik Sjedinjenih Država, a ta organizacija još uvijek emitira točne, uravnotežene i sveobuhvatne vijesti...
Sadašnji direktor Odjela vijesti Andre De Nesnera ističe važnost Povelje za sve novnare Glasa Amerike: " Znaju je napamet. Oni s njom žive. Svaki novinar Glasa Amerike zna Povelju i nje se drži."
Stajališta američke vlade odvojena od izvješća
Jedno od načela Povelje nalaže Glasu Amerike da politiku Sjedinjenih Država predstavlja jasno i učinkovito, te da o njoj emitira i rasprave. Glas Amerike emitira i uvodnik, tako da su neki novinari zabrinuti da publika možda ne razlikuje izmedju izvješća i uvodnika. Direktor Robert Reilly, koji je prije no što je postao direktor, godinama i sam pisao uvodnike Glasa Amerike i vodio program u kojem se raspravljalo o politici, smatra da nema mjesta konfuziji.... "Uvodnik je jasno odijeljen od vijesti i reportaža. On se kao takav i najavljuje – kao službeni stav američke vlade. Ti uvodnici, u trajanju do tri minute, koje odobrava State Department – prikazuju politiku i poglede administracije..."
Drugi dio Povelje nalaže Glasu Amerike da vjerno opisuje američki način života. "Glas Amerike će predstavljati Ameriku, no, ne tek pojedine segmente američkog društva, tako da će predstavljati uravnoteženu i sveobuhvatnu projekciju značajne američke misli i institucija..." Direktor Reilly kaže da reportaže Glasa Amerike odražavaju karakter ove nacije ---njezinu susretljivost, njezinu finoću, njezinu raznolikost i vjeru....
"Postoji puno redukcionističkih pogleda na ovu zemlju. Poput: Amerikanci su debeli ljudi koji neprestano šeću ogromnim trgovinskim centrima i jedu užasne količine Mcdonaldsovih hamburgera. Takvim se razmišljanjima previdja profinjenost, dubina i ozbiljnost američkog života . I upravo je to naš posao –jer mi nismo pod pritiskom komercijalizma, poput ostalih medija kojima treba najveća moguća publika , pa stoga pokazuju groteskne, senzacionalističke stvari. Mi možemo ispričati čitavu priču, prikazati čitavu realnost, istinu...."
I sadašnji i bivši uposlenici Glasa Amerike slažu se da je Povelja Glasa Amerike puno više od tek bezvrijednog papira na zidu. Povelja živi i radi, ona je neprestani pokazatelj i vodič amerikinog glasa u svijet.....