Na popisu zatočenih-nestalih osoba u Republici Hrvatskoj još je 1401 osoba, a čak ih je 654 s područja Vukovarsko-srijemske županije. Dio njih nalazi se na području Jugoslavije.
Predsjednik vladinog ureda za zatočene i nestale pukovnik Ivan Grujić zadovoljan je kvalitetnijom suradnjom sa srodnom institucijom u Saveznoj Republici Jugoslaviji te nam pojašnjava
Ivan Grujić: Bitno je da se taj proces otvorio. Znači da smo mi u prošloj godini po prvi puta dobili službeno priznanje da se na teritoriju Jugoslavije nalaze neidentificirani posmrtni ostatci za koje mi opravdano sumnjamo da su s popisa traženih nestalih osoba Republike Hrvatske. Imamo priznanje – u Novom Sadu 87 žrtava, u Sremskoj Mitrovici 104, isto tako znamo da ih ima i u Beogradu, Nišu, Somboru, Bačkoj Palanci, u nizu još mjesta. Dakle, mi raspolažemo s vrlo čvrstim dokazima, fotografijama, zapisima, izjavama svjedoka.
GA: Dakle, to je temelj za daljnje razgovore. Od ovih 24 dosjea jesu li svi s iste lokacije?
Ivan Grujić: Radi se o osobama koje su pokopane kao neidentificirane na groblju u Novom Sadu. Neke od dvadesetčetvero su već prepoznati. Mi imamo njihovo ime i prezime, dakle identitet više nije upitan. Slijedeći sastanak koji slijedi je pokušaj dogovora kako ćemo doći do tih posmrtnih ostataka, do ostatka dokumenata, da otvaramo dakle taj proces.
GA: Vladin ured za zatočene-nestale ponudio je jugoslovenskoj strani stručnu pomoć.
Ivan Grujić: Mi nudimo tehničku pomoć prema vašim zakonskim propisima. Ako treba izvršit ćemo i DNA analize i vama dati rezultate i mogućnost međunarodnoj zajednici da kontrolira te rezultate. Ako bi prihvatili taj prijedlog mi bi pitanje Novog Sada i ostalih lokaliteta riješili vrlo brzo. Premda moram napomenuti da na tim mjestima nije isključeno da ima i traženja nestalih osoba koje su na popisu traženja Savezne Republike Jugoslavije, pa i nekih iz Bosne i Hercegovine. Posmrtni ostatci koji su pronađeni u rijekama ili uz rijeke. Posmrtni ostaci osoba koje su na neki način - da li kao prognanici, da li kao zarobljenici - bili na teritoriju Jugoslavije, i kategorija onih koji su čak bili ranjenici koji su voženi na neka liječenja. Jedan dio ranjenika, to znamo pouzdano, je vožen u Jugoslaviju. Neki od njih su umrli, neke smo čak već i dobili kroz razmjenu, ali zasigurno još jedan dio su ostali kao neidentificirani jer nisu imali svoje dokumente.