Do 1971. godine, i 12. veljace i 22. veljace bili su savezni praznici – prvim je bio obiljezavan rodjendan Abrahama Lincolna, drugim, rodjendan Georgea Washingtona. Proklamacijom predsjednika Richarda Nixona, 1971, dva su praznika svedena na jedan, ali u cast svih americkih predsjednika, i otada, svakog treceg ponedjeljka u veljaci, Amerika slavi Presidents Day.
Od svih u povijesti zemlje, Abraham Lincoln, sesnaesti predsjednik Sjedinjenih Americkih Drzava, vjerojatno je onaj kojega Amerika najbolje, i s najvise ljubavi, pamti – spasio je Uniju, oslobodio robove i ispunio omiljeno americko vjerovanje: da svatko moze postati predsjednikom!
“Rodjen sam 12. veljace, 1809, u okrugu Hardin, u Kentuckyu. Oba moja roditelja rodjena su u Virginiji, u obiteljima skromnim, koje ni po cemu se ne isticahu. Majka je umrla kad mi je bilo deset godina….Otac se, potom, preselio u Indianu…Bio je to divlji kraj, tada. Medvjeda i drugih zivotinja, puna suma. Tamo sam odrastao…Naravno, kad sam stasao, nikakvim se znanjem nisam pohvaliti mogao. Nekako sam naucio citati, pisati i racunati…i to je bilo sve.” Tim je rijecima, pet mjeseci prije no sto ga je njegova, republikanska, stranka, koju je sam i pomogao osnovati, nominirala za predsjednika, Abraham Lincoln opisao svoj zivot. Prema konvencionalnim standardima, niti jedan drugi americki predsjednik nije bio manje i losije pripremljen za svoj posao. Odrastao u teskom siromastvu, Lincoln nije zavrsio niti prvi razred skole. Pa ipak, postao je gotovo simbol americkog sna u kojemu obican covjek moze dospjeti do samog vrha, kao predsjednik zemlje. U Bijeloj kuci, Lincoln je posjetitelje i docekivao rijecima:”Ja sam zivi dokaz da i jedno od vase djece moze do ovoga mjesta doci, bas kao sto je i dijete mojega oca.”
“Lincolnova ambicija bila je kao stroj koji nikada nije stajao,” tako je, Lincolnovu zedj za znanjem, kasnije opisao jedan od partnera u njegovom odvjetnickom uredu u Springfieldu, u drzavi Illinois. Ambicija, pragmatizam i sirina duha izbacili su ga na politicku scenu u trenutku kad je zemlja bila podijeljena po pitanju robovlasnistva i kad su joj prijetili slom i secesija. “Podijeljena kuca ne moze stajati…Ova vlada ne moze prezivjeti, vjecno pola robovlasnicka, pola slobodna…. Ne ocekujem da ce se Unija raspasti, ne ocekujem da ce se kuca na dijelove rastaviti, ali ocekujem da ce ona podijeljena prestati biti,” rijeci su jednog znamenitog Lincolnovog govora, onoga kojim je prihvatio nominaciju svoje stranke za americki Senat, 1858. godine, dvije godine prije nego sto ce postati predsjednikom.
Godine 1860, u svom inauguracijskom govoru, Lincoln je Jugu ovo upozorenje uputio:”U vasim je rukama, dragi moji nezadovoljni zemljaci, vasim, a ne mojim, tesko pitanje gradjanskog rata. Vlada nece na vas nasrnuti…Vi ni pred kim polozili prisegu niste, dok je moja najsvecanija – cuvati je, stititi i braniti…Neprijatelji, to ne smijemo biti…Unija ovih drzava, vjecna je.”
Gradjanski ce rat pune cetiri godine na kusnju stavljati Lincolnovu srcanost i odlucnost. “Ovaj me rat izjeda,” govorio je s tugom. Pola milijuna Lincolnovih sunarodnjaka izgubilo je zivote u ratu koji je u velikoj mjeri njegov rat bio.
Tijekom rata, Lincoln se pokazao mudrim i pronicavim vojnim takticarom, vodjom izvanredne moralne hrabrosti. Potpisivanjem, 1863, proklamacije o emancipaciji, o oslobadjanju robova, Lincoln je ciljeve rata prosirio - na borbu za slobodu, borbu za opstanak demokracije. Jos 1858, Lincoln je rekao:“Kao sto robom ne bih htio biti tako ne bih niti gospodarom. Tako ja vidim demokraciju!”
Godine 1864, Lincoln je i po drugi puta bio izabran predsjednikom. Jug se predao, gradjanski je rat zavrsio, 9. travnja 1865, pobjedom Sjevera, Ujedinjena zemlja dobila je 4 milijuna novih, slobodnih Amerikanaca na cije je potrebe trebalo odgovoriti.
Drugi inauguracijski govor Abrahama Lincolna pjesnik Carl Sandburg nazvao je “velikom americkom pjesmom”. Bio je on i vise od pjesme, bila je to velika americka propovijed. Ako se onih 30.000-40.000 ljudi, koliko ih se okupilo pred Kapitolom, nadalo cuti ratno izvjesce, ostali su razocarani. “Nase vojno napredovanje javnosti je poznato isto koliko i meni,” rekao je Lincoln. Ako su ocekivali uobicajeni, trijumfalni pregled predsjednickih postignuca, ni to nisu culi. U uvodnom govoru, osobna zamjenica “ja” pojavljuje se jedan jedini put. Glagoli su bezlicni ili u trpnom stanju. “Zlonamjerni ni prema kome, milosrdni prema svakome; s vjerom u pravdu, kako nam Bog dade da je vidimo, posao zapocet neka i zavrsen bude, dok povijene ne budu i sve rane zemlje...” To su i rijeci uklesane u zid na Memorijalnom spomeniku Abrahamu Lincolnu, u Washingtonu.
Svoj naslavniji govor, jedan od najboljih i najcesce citiranih u cijeloj americkoj povijesti, Lincoln ce dati na krvavom popristu gradjanskog rata, u Gettysburgu, u Pennsylvaniji, 19. studenog 1863. Govor je trajao samo dvije minute, sastojao se od 272 sudbonosne rijeci, cijelom svijetu je poznat kao “Gettysburg Address”.
Robovlasnistvo je, Lincoln je duboko vjerovao, bilo i grijeh Juga i grijeh Sjevera. Grijeh koji je sa sebe bilo moguce sprati samo na bojistu. “Ako Bog zeli da tako bude….da i zadnja kap krvi prolivene udarcem bica bude placena zadnjom kapi krvi prolivene iz rane sabljom nanesene…bozji je sud onda posten i pravedan.”
“Najveci americki predsjednik” to je vjerovanje vlastitim zivotom platio. Na Veliki petak, 14. travnja, 1865, samo pet dana po zavrsetku americkog gradjanskog rata, Abraham Lincoln pao je kao zrtva atentata, od metka koji je, u Fordovom kazalistu, u Washingtonu, na njega ispalio glumac John Wilkes Booth, vjerujuci, iz nekog razloga, da ce tim cinom pomoci Jugu.