Slobodan Milošević završio je trodnevni iskaz u svoju obranu – vrijeme je iskoristio za plasiranje , kako je opisao, 'prave istine' o događanjima za koje ga tereti 66 točaka tri haaške optužnice. Prikazao se kao mirotvorac i šef zemlje koja ni sa kim nije bila u ratu.
Nakon tri dana izlaganja Slobodan Milošević je u ponedjeljak zaključlio svoj istup u haaškoj sudnici. Rezimirano, on se smatra žrtvom a ne odgovornim, žrtvom kojoj sude zločinci da bi prikrili vlastitzu odgovornost. Sebe u okružju događanja u Devedestima isključivo opisuje kao mirotvorca. Teze su sljedeće - Srbija nije bila u ratu, što mu nikada nije kazao niti hrvatski predsjednik Tuđman. S druge strane, rat su počeli Slovenci, potom Hrvati i Muslimani ubijanjem Srba. Dubrovnik nisu napadali Srbi. Balvanska revolucija jest rezultat straha Srba od genocida širokih razmjera, sličnog onog Pavelićevog režima u drugom svjetskom ratu kada je – kako se Milošević pozvao na neke citate – stradalo do 800 tisuća Srba.
Balvani nisu bili agresija, već obrana a Krajina nikada nije napadala Hrvatsku, već se isključivo branila kada ju je Hrvatska napala, pogotovo u operaciji Oluja, provedenoij uz punu pomoć ameripke administracije. Srbija jeste slala policijske snage u Hrvatsku i u Bosnu ali samo da bi pomogle tamošnjim organima reda, nesposobnim za ozbiljnu borbu s kriminalcima, što je inače bio osnovni razlog slanja srpske policije u istočnu Slavoniju. Jugoslaviju su, ponovio je Milošević, razrušile zapadne sile i one su 'pravi ubojica Jugoslavije'. U iskazu je spomenuo i osobnu mržnju pojedinih političara prema njemu, no nije je elaborirao.
Utjecaja nad JNA nije imao, a da jest tako, rastumačio je u sudnici, uspio bi obraniti Jugoslaviju kao što je obranio Srbiju od NATO-ve agresije. Protiv njega i protiv Srbije pokrenuta je svjetska kampanja demonizacije te trodnevni istup shvaća kao priliku za govorenje orave istine. Ili, kazao je sucima, "svome sam sinu objasnio da se isplati boraviti u zatvoru samo radi pružene prilike da se kaže istina". Istina, prema Miloševiću jest i da nije znao za Srebrenicu, s događajima ga je upoznao Carl Bildt, on je potom telefonirao Karadžiću, koji također nije bio informiran. Njegova je najveća zasluga za regiju ona mirotvorca i on je nazaslužniji za Daytonski mirovni sporazum.
Kako bi ga se kaznilo za mir i pokvarene planove zapadnim silama, prišlo se montiranju činjenica i falsifikatima među koje ubraja logore u Bosni, Račak ili tržnicu Markale. Opći je utisak da se Milošević obraćao više sunarodnjacima – on nije pobio niti jedan navod optužnice. Suđenje se nastavlja iskazima svjedoka Tužiteljstva iz kosovske optužnice.