“Utah Olympic Park” bit će tijekom zimske Olimpijade, koja se održava sljedećeg mjeseca, jedno od najčešće spominjanih mjesta u području Salt Lake Citya. U tom će se sportskom centru održati natjecanja u četrnaest različitih sportskih disciplina – u skijaškim skokovima, bobu i sanjkanju. Po čemu je Olympic Park drukčiji od ostalih sportskih centara u svijetu?
Kada se budu odvojili od uzletišta skakaonice, skijaši u Olympic Parku letjet će na visini od dvije tisuće 237 metara! Skakaonica na kojoj će se natjecati olimpijci, naime, nalazi se na rekordnoj nadmorskoj visini u svijetu. Taj bi rekord mogao dovesti do drugih rekorda – poput onog u dužini skoka, s obzirom da prorijedjeni zrak na tim visinama pridonosi lakšem kretanju skakača. Za očekivati je, dakle, da njemačka zvijezda Sven Hannawald ili Poljak Adam Malysz, postignu nove rekorde u skokovima.
Vratimo se Utah Olympic Parku, koji se nalazi u planinama Wasatch, manje od sat vremena vožnje od Salt Lake Citya. Upravnik zimskog centra Steve Butler tvrdi da se – što se skakaonica tiče – radi o tehnički najsavršenijim objektima te vrste u svijetu. Za razliku od klasičnih skakaonica, koje su izgradjene na potpornim stupovima, u Olympic Parku su zasjekli jednu stranu planine kako bi u iskopani dio ugradili skakaonicu – zaštićenu od bočnih vjetrova. Prema riječima gospodina Butlera, jedini vjetar koji se tu može osjetiti je sjeverni, koji pomaže skakačima da duže lete. Neopravdana su strahovanja prema kojima bi jači vjetar mogao dovesti do toga da skakači prelete čak i dio predvidjen za slijetanje – kaže Steve Butler.
“Ne očekujem da će to predstavljati problem. Računali smo na tu mogućnost… te smo za različite jačine vjetra, ukoliko ga bude, predvidjeli čak 45 različitih startnih pozicija na skakaonicama.”
Na terenima Olympic Parka, naći će se i hrvatski bob četverac, na čelu s pilotom posade Ivanom Šolom, a možda nastupi i hrvatski bob dvojac. Staza kojom će se kretati bit će jedna od samo 12 u cijelom svijetu koju se stalno održava na jednako niskoj temperaturi. Jedini bi problem mogle predstavljati snježne padavine, kaže Steve Butler.
“Svake godine, u prosjeku, ovdje padne oko 500 inča – odnosno, gotovo 13 metara – snijega! Nigdje u svijetu ne postoji stroj koji bi neprekidno kružio stazom i uklanjao snijeg, te je jedini način da se to učini – klasično ručno čišćenje staze.”
Bob stazu će koristiti i sanjkaši. Uz uobičajeni “luž” – na kojem se natjecatelji spuštaju tako što na ledjima leže na sankama, s nogama ispruženim naprijed, ove se godine na olimpijske igre vraća i jedna stara sportska disciplina, koja je zbog opasnosti izbačena s olimpijskih natjecanja davne 1948. godine. Radi se o sanjkanju pri kojem natjecatelj leži na sanjkama potrbuške. Protivnici skeletona, odnosne ove varijante luža i dalje upozoravaju da je više nego opasno kretati se brzinom od preko 100 kilometara na sat, pri čemu je glava okrenuta naprijed – a ne kao u prethodnom “lužu” - natrag. Po drugima, opasnost je nešto što se u zimskim sportovima podrazumijeva, ali se upravo zbog toga poduzimaju sve moguće mjere sigurnosti kako bi se rizik od opasnosti sveo na minimum.