Glas Amerike mjesto je gdje rade pripadnici najrazličitijih američkih etničkih zajednica. Nije niti čudo - Glas Amerike emitira programe na više od pedeset jezika. Takva raznolikost odražava se i raznolikošću božićnih tradicija.
Za većinu američkih kršćana, Božić počinje vjerskom službom u crkvi. Osim mise, malo što se zbiva izvan kuće - Božić je uglavnom obiteljski blagdan, vezan uz topli dom i, naravno, obilje hrane. Urednica programa VOA News Now Vicky Swaney kaže da se u njezinom domu novi trendovi zdrave prehrane udružuju sa starim tradicijama. "Već nekoliko godina, moj suprug je vegetarijanac, tako da naš blagdanski objed sadrži šunku i purana, ali i neku ribu - sabljarku ili lososa - za njega."
Gospođa Swaney se sjeća da je njezina majka, Austrijanka, u božićne čizmice od tkanine stavljala narandže, mandarine, orahe, te smokve i datulje.
U mnogim europskim zemljama, stare paganske tradicije ugrađene su u novije, kršćanske. Recimo, Ania Zalewski, koordinatorica za odnose s javnošću ne-engleskih programa Glasa Amerike, koja je rodom Poljakinja, kaže da Poljaci, posebice oni na selu, za Božić unose u kuću pregršti žita i postavljaju ih u sva četiri kuta svog doma. "To se stavlja za dobru sreću i properitet. Isto tako, sva hrana, preostala od badnjačke večere, stavlja se van, za životinje, posebice u krajevima gdje ima vukova. Vjeruje se da onda vukovi neće nasrtati na domaćina i njegovo stado."
Gospođa Zalewski kaže da su joj, kad je bila dijete, rekli da točno na ponoć, na Badnjak, životinje mogu govoriti ljudskim glasovima, no, čuti ih kako govore bilo je znak nesreće za čitavu godinu. Prema tome, svi su odlazili u krevet na vrijeme kako bi do ponoći čvrsto spavali. Ania Zalewski kaže da njeguje tradiciju tih starih slavenskih predanja i prenosi je svojoj kćerki.
Neki pravoslavni vjernici, među kojima su i mnogi Amerikanci ruskog podrijetla, pridržavaju se starog, julijanskog kalendara, te slave Božić 7. siječnja, dva tjedna nakon drugih kršćana. Victor Potapov, iz Ruske redakcije Glasa Amerike, kaže da, dok većina Amerikanaca prolazi kroz grozničave pripreme za Božićno slavlje, vjernici Ruske pravoslavne crkve tek su na pola puta svoga adventa. "Shvaćamo advent vrlo ozbiljno kao vrijeme pokajanja uoči Božića. U većini zapadnih kršćanskih denominacija, advent je samo sjećanje. U našoj crkvi, to je sedam tjedana posta, za koje vrijeme ne jedemo ni meso ni mliječne proizvode."
Evropski kolonizatori širili su kršćanstvo i na druge kontinente. Truc Bui, iz Vijetnamske redakcije Glasa Amerike, kaže da su mnogi njegovi sunarodnjaci budisti ili konfucijanci. Kršćanstvo je u Vijetnam došlo prvo s Portugalcima, a poslije s francuskim kolonistima. U jeku vijetnamskog rata, sedamdesetih godina, Božić je u Vijetnamu postao jedan od najslavljenijih praznika. "U Sajgonu, u Južnom Vijetnamu, Božić je ljudima pružao priliku da konačno žive punim životima. Nekršćani i kršćani, svi bi se slili na ulice, na badnjačku večer, i vozili se naokolo motociklima jer je to bila jedna od rijetkih zgoda kada je bio ukinut policijski sat. Ljudi su se mogli zabavljati i ići naokolo čitave noći.
Mnogi američki kršćani vole dijeliti duh blagdanskog slavlja sa svojim nekršćanskim susjedima. Halima Djimrao, iz Hausa redakcije Glasa Amerike, kaže da je jednako tako i u Niameyu, u Nigeru, odakle je ona došla u Sjedinjene Države. Gospođa Djimrao kaže da je ona, poput većine stanovnika Nigera, muslimanka, ali da je Božić u Nigeru vrlo popularan praznik: "Mi sakupimo između sebe novce i organiziramo zabave. Roditelji znaju što moraju učiniti: trebaju nam kupiti novu odjeću, jer znaju da ćemo biti s našim kršćanskim prijateljima za njihov veliki praznik. Idemo s njima u crkvu, ponekad zajedno i pjevamo i to je nacionalni praznik."