Kada bi Verdi danas skladao operu, njezin bi libreto možda izgledao ovako: jedan mladić iz Brooklina obožava pjevati, ali isprva ne postiže uspjeh. Onda postaje njujorški policajac i, kao takav, otpjeva nacionalnu himnu. Preko noći, zahvaljujući krasnom glasu, ali i podršci gradonačelnika, uspijeva snimiti kompakt disk i dobiti pjevačku poduku od Placida Dominga.
Libreto bi zaista bio vrijedan prave opere, ali, ovo nije bajka, nego prava, pravcata istina. Daniel Rodriguez, njujorški policajac, rođen i odrastao u Brooklinu, u tri je mjeseca prešao put od anonimnosti pune velikih želja do toga da svatko želi čuti njegovo pjevanje. Doduše, pjevao je jako dugo – prve je satove pjevanja pohađao već s trinaest godina. Sa 16, imao je prvi recital u Studiju Carnegie.
No, istodobno, zaljubio se i oženio i shvatio da pjevanjem ne uspijeva uzdržavati obitelj. Slijedio je niz poslova – bio je kuhar u fast-food restoranu, vozač kamiona, pismonoša. I dalje je pjevao, ali manje-više samo za uži krug obitelji i prijatelja. Sa trideset godina, upisao se u policijsku akademiju i, kako kaže, radovao se svom policijskom poslu. Međutim, u akademiji se tražio brucoš koji će na svečanosti diplomiranja pjevati himnu. Javio se, zapjevao na audiciji, i od zadivljenog odbora čuo: "Mladiću, vi ćete jednog dana pjevati u Madison Square Gardenu!"
Slijedi drugi dio priče u kojemu Daniel Rodriguez biva hitno prebačen u policijsku ceremonijalnu jedinicu, koja pjeva himnu na velikim sportskim susretima u New Yorku. Neke od tih susreta prati i gradonačelnik Rudy Giuliani, inače veliki ljubitelj opere. Ukratko, gradonačelnik se osobno založio da "zlatno grlo" njujorške policije dobije šanse za operno pjevanje.
Prva se šansa otvorila audicijom u njujorškom Metropolitenu. "Nisam mogao vjerovati da mi se to zaista događa," prisjeća se Daniel Rodriguez. "Bio sam toliko izvan sebe, da sam jedva uspijevao protisnuti glas kroz stisnuto grlo." Rezultat baš i nije bio upečatljiv! Sam kaže: zvučao sam poput Tarzana!
Sansa s Metom je propala, ali, nakon samo mjesec dana, čuo ga je slavni španjolski tenor Placido Domingo i ponudio mu poduku, tijekom dolazećeg proljeća, u okviru operne radionice za mlade talente, pri washingtonskoj Operi, gdje je gospodin Domingo umjetnički direktor. Nakon toga, prisjeća se Daniel Rodriguez, "kao da se otvorila slavina". Svi su odjednom željeli čuti "pjevajućeg policajca". Na velikoj paradi robne kuće Macy's za Dan zahvalnosti, pjevao je za milijune gledatelja; pjevao je i za televizijsku mrežu NBC kada je ona svečano palila božićno drvce ispred Centra Rockefeller. Gotovo svaki voditelj kontakt programa na televiziji želi ga dobiti da mu pjeva u emisiji – od Davida Lettermana, pa do Larryja Kinga. O radijskim emisijama da se i ne govori.
I, na koncu, povrh svega toga, gospodin Rodriguez i dalje radi kao policajac i želi to i dalje raditi. Barem onoliko dugo koliko će to fizički biti u stanju. Pjevanje, naime, već sada uzima mnogo vremena, a, tko zna kako će biti kasnije. Osim toga, kako kaže, ipak mu je pjevanje prva i najveća ljubav u životu.