2002.ga godina bit će po mnogo čemu revolucionarna za Europsku uniju. Uvodjenje jedinstvene valute – eura - u opticaj, imat će utjecaja na preko 300 milijuna stanovnika u 12 zemalja. To je ambiciozan i nepredvidiv korak, a kako javlja naš izvjestitelj Roger Wilkison, euro bi mogao biti i simbol i pokretač europske integracije.
Prvoga siječnja stanovnici 12 zemalja Europske unije prestat će koristiti svoje dosadašanje valute – marke, franke ili lire… Te će nacionalne valute biti zamjenjene novim euro novčanicama i blještavim euro kovanicama. Čelnici Europske unije se nadaju da će uspješan euro stvoriti originalni pan-europski identitet u samoj Europskoj uniji, ali i izvan nje. Čak i u Britaniji, Danskoj i Švedskoj, koje ne sudjeluju u projektu s novom valutom.
Euro - fizički simbol unije
Peter Ludlow, predsjednik briselskog istraživačkog instituta Eurocomment, smatra da će Euro predstavljati velik skok ka europskoj integraciji. "Ljudskim srcima nema ničeg bližeg od onoga što je u njihovim džepovima i lisnicama. Pretpostavljam da će uvodjenje eura postati opipljiv pokazatelj u kojoj smo mjeri već ujedinjeni, kao što će biti katalizator budućih promjena."
Europa se na neki način ujedinjuje već 50 godina, ali većina najvažnijih dogadjaja, kao što su zajedničke carine i stvaranje jedinstvenog tržišta, tehničko je pitanje. No, Jerome Sheridan, koji je na čelu Briselskog Centra pri washingtonskom Sveučilištu American, ističe da će se stanovnici Europe, kao rezultat stavljanja u promet eura, početi više identificirati s Europskom unijom na način kako to nisu ranije činili: "Euro je stvaran, fizički simbol Europske unije kojeg će ljudi početi svakodnevno nositi u svojim lisnicama. Upravo će ta činjenica imati vrlo dubok utjecaj na psihologiju Europljana i počet će se stvarati snažniji europski identitet."
Početak procesa proširenja na Središnju i Istočnu Europu
No, 2002. godine treba doći do još jedne velike promjene unutar Europske unije. Europska unija počet će otvorati vrata za deset zemalja središnje, istočne i južne Europe. Proširenje Europske unije neće tek izmijeniti političku kartu Europe, već će razviti i diskusiju o demokratskom ozračju europskih institucija.Europska unija pokrenut će jednogodišnju konvenciju na kojoj će sudjelovati stručnjaci za Ustav, predstavnici nacionalnih parlamenata, kao i Europskog parlamenta. Oni trebaju iznaći načina kako bi proširenje Unije moglo biti što relevantnije po stanovnike te medjudržavne organizacije. Gospodin Sheridan ističe da su europski čelnici do sada praktično ignorirali ideje kao što je transparentnost donošenja odluka u Europskoj uniji, kojom dominirajunacionalne vlade. "No, sada se više razgovor o tim temama neće moći izbjeći" - kaže gospodin Sheridan.
Efikasnost i demorkatičnost - ciljevi unutarnjih reformi EU-a
No, najvažniji zadatak pred kojim će se naći konvencija bit će kako organizirati što bolju podijelu vlasti izmedju europskih institucija u Briselu i zemalja-članica? Peter Ludlow, iz Eurocommenta, naglašava da će većina članova u konvenciji, uključujući i one iz zemalja-kandidata za učlanjenje, istovremeno biti i zastupnici u nacionalnim skupštinama, tako da će imati više sluha za svoje birače nego državni čelnici.
Iako Europska unija, tijekom priprema za širenje, izgleda odlučna reformirati svoje institucije kako bi one postale učinkovitije i više demokratične, njoj često stoje na putu nacionalni interesi pojedinih zemalja.
Snage za brze intervencije
Takav je slučaj sa stvaranjem vojnih snaga za brze intervencije, zamišljene da djeluju kao humanitarne ili mirovne misije tamo gdje NATO savez ne želi biti uključen u potpunosti. Iako je na nedavnom summitu Europske unije objavljeno da su te snage operativne, još je dalek put do stvaranja uvjeta za njihovu praktičnu primjenu.
Gospodin Sheridan, sa Sveučilišta American, kaže da problem sada predstavlja Grčka koja blokira projekt koji je prihvatila Turska, stari grčki politički rival, projekt koji Europskoj uniji jamči pristup potencijalima NATO saveza: "Činjenica je da, sve tako dugo dok Grčka koči Europsku uniju da stekne pristup potencijalima i sposobnosti vojnog planiranja koji NATO savez posjeduje, Europska unija neće moći ostvariti bilo kakvu vojnu operaciju."
Mirovne inicijative u inozemstvu
Europska unija, koja je najveći svjetski donator, ima i problem s pretvaranjem svojih financijskih davanja u politički utjecaj, osobito na Srednjem istoku, gdje Izrael na Europsku uniju gleda kao na pro-arapsku organizaciju. Optimisti unutar Europske unije kažu da je razvijanje političkog utjecaja, kao i razvoj zajedničke vanjske i obrambene politike, dug projekt koji se može tek postupno ostvarivati. Pesimisti, pak, ističu da Europska unija nikada neće dostići taj cilj zbog Britanije, Francuske i Njemačke – velike trojke – koji će uvijek u prvi plan stavljati vlastite nacionalne interese na račun Europske unije.