Sam izum nije bio slučajan, ali, kad se pogleda iz današnje perspektive, taj je izum neočekivanim putem stigao do neslućene slave. Prije trideset godina, otprilike u ovo vrijeme, Ray Tomlinson, kompjuteraš u inžinjerskoj tvrtki Bolt, Beranek & Newman, u Cambridge, u Massachusettsu, sjeo je za svoj kompjuter i napisao relativno jednostavan program koji je elektroničkim porukama omogućio putovanje od jednog do drugog kompjutera.
Odonda, e-mail, odnosno elektronička pošta, postao je toliko integralni dio svakidašnjice mnogih ljudi da je teško zamisliti život bez njega. Prema podacima kompanije International Data Corporation, svakoga dana pošalje se gotovo deset milijardi elektroničkih poruka. U poslovnom svijetu, to je postao glavni oblik komunikacije. U privatnom životu, e-mail često, poput ljepila, drži povezanima obitelji čiji članovi žive na udaljenim mjestima. Da se i ne spominje ljubavna sfera – kolike su duše preko e-maila našle i odušak i utjehu.
Izumitelji elektroničke pošte nisu, kako su sami priznavali, mislili na sve danas vidljive prednosti i posljedice uporabe e-maila. Nisu predvidjeli da će e-mail doslovce prebrisati razlike u vremenskim zonama oko zemaljske kugle; da će postati tovarna životinja za praktički momentalni prijenos dokumenata, fotografija, video klipova ... Danas, upravo te kvalitete elektroničke pošte i dalje šire njezinu uporabu širom svijeta, gdje ga, prema procjenama, već sada koriste stotine milijuna ljudi.
E-mail ima još jednu osobinu, zamijećenu već na samom početku. David Walden, inžinjer koji je radio s gospodinom Tomlinsonom, početkom sedamdesetih godina, sjeća se da je nakon nekoliko dana uporabe e-maila u njihovoj tvrtki, shvatio jednu nevjerojatnu činjenicu – za manju prepirku s kolegom mogao se ispričati pismeno, a ipak trenutno. Uz to, osoba kojoj se ispričao nije ga mogla vidjeti, nije mogla primijetiti po vanjskim znakovima da isprika dolazi bez da se ispričavatelj zaista osjećao krivim.
Stručnjaci su o tom fenomenu već ispisali priličan broj knjiga. Elektronička pošta iz temelja je promijenila i način komuniciranja među ljudima – bez obzira što se može vršiti gotovo jednakom brzinom kao i razgovor preko telefona, uklonila je neverbalne elemente komunikacije: ne čuje se ton glasa, ne vidi se "govor tijela".
Mora se, međutim, priznati da je već od samog početka e-mail pokazao točno u kolikoj mjeri može dekoncentrirati od posla i unositi razbibrigu na radnom mjestu. Jedna od prvih mailing lista koja se pojavila, nazvana SF-Lovers, bila je posvećena ljubiteljima science fictiona. Već su prve godine postojanja elektroničke pošte donijele igrice, razmjene glasina i govorkanja, zakazivanje romantičnih večera, preprodaju droga i cirkuliranje raznih apela. Među prvim e-mail apelima bio je onaj koji je već naslovom sve govorio: "Impeach Nixon!"
Prva dva desetljeća e-maila bila su, međutim, ograničena gotovo isključivo na radnu sredinu. Tek je pojava World Wide Weba, odnosno internetskih servisa kakve danas znamo, unijela e-mail i u domove milijuna individualnih korisnika. Nakon toga, - kako se to obično kaže -, ostalo je povijest.
Doduše, vrijedi se prisjetiti i nekih skroz-naskroz krivih prognoza vezanih uz elektroničku poštu. 1981. godine, jedna od najvećih agencija američke administracije, General Accounting Office, iznijela je procjenu da će elektronička pošta praktički sasječi tradicionalnu poštansku službu, te da će broj uposlenika američkih pošta do 2000.-te biti smanjen za dvije trećine. Dogodilo se upravo suprotno – bez obzira na e-mail, telefon, faks mašine i sve druge konkurentne oblike komunikacije, ukupna količina klasičnih pisama udvostručila se u posljednja dva desetljeća, a broj poštanskih uposlenika porastao je za 20 posto!