Kako bi bilo da za ove božićne blagdane okitimo svoje domove vijencima i girlandama od polija? Ne, to nije neka nova biljka za koju još niste čuli – to su poliesteri, poliuretani, polietileni i polivinil-klorid. Bilo da su izliveni u kalupe, rezani, vučeni, protisnuti ili nastali bilo kojim drugim procesom oblikovanja plastike, milijuni umjetnih božićnih drvaca, grančica, bobica, listova i cvijetova ovih će blagdana izniknuti u domovima diljem Amerike.
Istina je da će 40 posto američkih domova imati prava božićna drvca, vijence i girlande, ali je, isto tako, istina i da će preostalih 60 posto uživati u okružju imitacija. Izbor je ogroman – za svaku vrstu crnogorice ili drugih zimzelena, za svaku biljku u tegli, pa i za svaku vrstu rezanog cvijeća, postoje odgovarajuće imitacije. Dapače, imitacije idu i tako daleko da se nude biljke, - recimo, eukaliptusi zlatnih, svjetlucavih listića ili razne zlatne i srebrne bobice -, koje uopće nemaju uzore u prirodi.
Umjetno bilje nalazi i sve više ljubitelja, odnosno kupaca. Još 1992, imitacija je prodano za 3 i pol milijarde dolara. Sedam godina kasnije, ta se svota popela na 6 i pol milijardi dolara. Razlog za povećavanje popularnosti imitacija predsjednik Američkog udruženja uvoznika cvijeća, David Schultz vidi u velikom napretku proizvodne tehnologije – plastične kopije sve su sličnije svojim uzorima. Međutim, dodaje on, čak niti nove metode proizvodnje, niti novi materijali, ne uklanjaju izazov stvaranja što vjernije kopije, one koju bi se tek pomnijim razgledanjem prepoznalo kao imitaciju. Majku prirodu nije lako ni dostići, a kamoli nadmašiti.
Najveći izazov u proizvodnji umjetnog bilja, slažu se stručnjaci, predstavlja poinsetija. Crvenu boju listova njezine krune teško je ponoviti. Za sada, tome se doskočilo fotografiranjem tih listova i prenošenjem slike na tkaninu, i to list po list. Čitav postupak ima 130 pojedinačnih faza.
Ove godine, najveći napredak se vidi kod umjetnih božićnih stabala. Više nisu tako lažno sjajna, jer se koristi monofilamentni PVC, obložen željenom bojom iglica, a ne da su iglice rezane, kao ranije, iz jedinstvenog lista plastike. Dodana je i rasvjeta s fiberoptičkim vlaknima. No, kako god unapređivali sve drugo, ipak je lažno drvce uvijek od polivinil-klorida: on je, naime, jedini plastični materijal koji je otporan na plamen.
Jedini izuzetak u vrtu lažnog bilja su češeri, i to i iz ekonomskih i iz estetskih razloga. Prvo, imitacije se ne mogu niti približiti izgledom originalima, a, drugo, kolikogod pojeftinjavao postupak proizvodnje, prirodni češeri su još uvijek jeftiniji.
A, kad smo već kod ekonomike umjetnog cvijeća, vrijedi spomenuti da su sve američke i kanadske tvornice već davno zatvorile svoja vrata zbog visoke cijene domaće radne snage i vrlo strogih zakona o zaštiti okoliša. Većina umjetne blagdanske flore dolazi iz Tajlanda i Kine, a posljednjih godina, na tržište se ubacuje i Meksiko.
I, na kraju, mali savjet iz usta poznavatelja prilika. Kako kaže David Schultz, koji je inače vlasnik tvrtke za uvoz umjetnog cvijeća Romance Silk Inc, bez obzira na to što se u današnjem globalnom vrtu lažnog cvijeća mnogo toga naziva svilenim, - recimo, svilene ruže -, ipak se u svakom slučaju, bez izuzetka, radi o dobrom, starom poliesteru.