Sjedinjene Države i Ujedinjeni narodi nastoje izraditi planove za poslijeratni Afganistan, iako postoji svijest da bi glavne odluke u tom razdoblju trebali donositi sami Afganistanci. Cilj je ujediniti razjedinjene etničke skupine i razna plemena, uključujući talibanske prebjege, iza zajedničke vlade i spriječiti novi rat. To neće biti lako izvesti u zemlji rascjepkanoj višegodišnjim sukobima do te mjere da neki tvrde da se više ne može nazvati nacijom.
Kada se Nasir Shansab krajem šezdesetih pridružio afganistanskoj vojsci, rečeno mu je da u dokumentima mora napisati kojemu plemenu pripada. Napisao je: “Ja sam Afganistanac”. To, međutim, nije bilo prihvatljivo, pa je još jednom dobio istu naredbu. Ponovno je napisao da je Afganistanac. Bijesni časnik sam mu je upisao plemensku pripadnost.
To je prokletstvo Afganistana – kaže gospodin Shansab, američki pisac afganistanskog podrijetla i predsjedatelj organizacije Democracy International, koja promiče demokraciju u zemljama Trećeg svijeta. "Prosječni Afganistanac prvo se smatra Tadžikom ili Paštunom, a tek onda Afganistancem. Mislim da će trebati vremena da bi stanovnici Afganistana razvili osjećaj pripadnosti istoj naciji."
Znaju jedino za rat
Rat je samo pogoršao situaciju. Sve od dolaska na vlast, talibani, u kojima većinu čine Paštuni, u sukobu su sa savezom Tadžika, Hazara i Uzbeka, koji drže sjeverni dio zemlje. Kada sukob bude okončan, ove će se skupine morati pomiriti da bi mir zaživio.
Gospodin Shansab strahuje da su obje strane jednostavno previše navikle voditi rat. "Ukoliko pogledate današnji Afganistan, vidjet ćete da je 70 njegovih stanovnika mlađe od 35 godina, a velika većina stanovništva nikada nije živjela u miru. Znaju jedino za rat. Ne bi znali što započeti sa svojim životima, kada bi nastupio mir. Dakle, trebat će ih uvjeravati i poticati da polože oružje."
Camp: SAD odlučne da pruže dugoročnu pomoć
U tom trenutku na scenu stupaju strane sile. Gospodin Shansab ne vjeruje u – kako to kaže - kratkoročni društveni inžinjering. Don Camp, zamjenik pomoćnika državnog tajnika za Južnu Aziju kaže da su Sjedinjene Države odlučne da Afganistanu pruže dugoročnu pomoć. "Dobro znamo da Sjedinjene Države i druge strane sile ne mogu u potpunosti kontrolirati postupak formiranja buduće vlade u Afganistanu. Odlučni smo o odluci da pomognemo afganistanskom narodu u izgradnji oblika i strukture nove vlade, ali nećemo im je nametati. Mislim do to ne bismo niti mogli, niti smjeli."
Trenutno je najveća briga dostava hrane. Sjedinjene Države dostavljaju pakete hrane zračnim putem, no gospodin Camp priznaje da se radi samo o prijelaznoj fazi u dostavi humanitarne pomoći. Kako dolazi zima, a velik broj ljudi je u zbijegu, milijuni Afganistanaca mogli bi se naći izloženi smrti od gladi.
Promjene u načinu dostave hrane
Humanitarna organizacija Oxfam International upozorava da su mnogi svedeni da se hrane divljim biljkama, koje sve brže nestaju. Kombinacija američkog bombardiranja i talibanskog uplitanja u dostavu pomoći otežavaju probijanje humanitarnih konvoja. Vojni analitičar Michael O'Hanlon kaže da bi, kada se vremenske prilike poboljšaju, zrakoplovi trebali dostaviti velike količine pomoći u područja u koja mogu sletjeti.
Gospodin Camp ističe da su Sjedinjene Države u ratu protiv terorizma, a ne Afganistana. "Ovo ni na koji način nije rat protiv naroda Afganistana. To sigurno nije ni rat protiv islama. Znamo da je islam vjera mira. Sjedinjene Države predane su očuvanju prava muslimana da slobodno prakticiraju svoju vjeru diljem svijeta, a to svakako podrazumijeva i Afganistan."
Obnova ove ratom razrušene zemlje neće biti laka. U ratu je uništena gotovo sva infrastruktura, sve što je potrebno za život. Ajmal Maiwandi, afganistanski arhitekt koji živi u Londonu, sjeća se nekada dinamičnog Kabula, koji je danas razrušeni grad. Gospodin Maiwandi piše o zidovima i ulicama, koji nestaju “rastačući se u nenastanjene fragmente, u modernu ruševinu, u testament sukoba među ljudima.”