18. kolovoza 1991. godine, osmorica visoko rangiranih sovjetskih dužnosnika zatvorili su tadašnjeg predsjednika Sovjetskog Saveza, Mihaila Gorbačova, u kućni pritvor i preuzeli su kontrolu nad vladom. Niti 72 sata kasnije, prevrat je propao. Naš izvjestitelj iz Moskve, Larry James, razgovarao je s jednim sudionikom puča, želeći saznati koji su ga motivi vodili?
Članovi Izvanrednog Povjerenstva, kako su vodje prevrata sami sebe nazvali, bili su čvrstorukaši koji su željeli ponovno uspostavu autoritarne kontrole nad Sovjetskim Savezom. Vasilij Starodubtsev, koji je u to doba bio član sovjetskog parlamenta i jedan od osmorice članova Iznanrednog Povjerenstva , prisjeća se tih zbivanja na drugačiji način: “Povjerenstvo je bilo formirano da zaustavi propadanje države, zatim da spasi Ustav i stanovništvo od strašnog eksperimenta!”
'Strašni eksperiment'
Taj 'strašni eksperiment' bio je val reformi, koje do tada nisu vidjene u Sovjetskom Savezu, a koje su poduzete pod tadašnjim predsjednikom Mihailom Gorbačovim. On je olabavio cenzuru i političku represiju, a sa Sjedinjenim je Državama počeo pregovore o kontroli naoružanja, što je dovelo do okončanje Hladnog rata. Gospodina Gorbachova su mnogi zapadni čelnici pozdravili kao čovjeka koji je imao viziju da provede reforme koje su dovele do neovisnosti zemalja Središnje i Istočne Europe. Medjutim, za članove Izvanrednog Povjerenstva on je bio opasan neprijatelj.
"Prevratnike je na vlast postavio Gorbačov"
Bilo je i onih koji su se zalagali za još radikalnije reforme nego je to predlagao gospodin Gorbačov. Jedan od njih bio je Jevgenij Volk. On kaže da su svi vođe prevrata dugovali svoje pozicije u vladi upravo Mihailu Gorbačovu. Oni su jedino smatrali da su reforme otišle predaleko: “Ljudi iz Povjerenstva vrlo su se snažno zalagali za vladine regulative i oni, zapravo, nikada nisu ni bili proreformski orijentirani. U stvari – oni su kočili proces provodjenja reformi.”
Medjutim, negdašnji član Izvanrednog Povjerenstva, Vasilij Starodubtsev, kaže da to nije točno te da se Povjerenstvo zalagalo da se reforme provedu brže nego su to radili Gorbachov i Boris Jeljcin.
Ignoriranje Jeljcina
1991.godina bila je burna godina za Sovjetski Savez. Litva je već proglasila neovisnost, a još su neke sovjetske države imale iste nakane. 18. kolovoza Mihail Gorbachov je bio na radnom odmoru u svojoj dači, radeći na novom sporazumu o savezu prema kojem bi sovjetske republike imale veći stupanj neovinost. Takav sporazum Izvanredno Povjerenstvo nije moglo prihvatiti. Medjutim, pokušaj Povjerenstva da preuzme kontrolu i zaustavi te promjene – nije uspio. Iako su uspjeli izolirati Mihaila Gorbačova, stavljajući ga u kućni pritvor i prekidajući mu telefonsku vezu, nisu uradili ništa da spriječe čovjeka koji se pokazao još opasnijim protivnikom – ruskog čelnika Borisa Jeljcina. On nikada nije bio uhićen niti je vojska ikada dobila neku odredjenu zapovijed da učini nešto protiv njega ili protiv mase ljudi koja ja izašla na ulice, davajući potporu Borisu Jeljcinu. U jedinoj vojnoj akciji dvojicu su mladića ubili pripadnici vojske, a jednog je čovjeka pregazilo vojno oklopno vozilo.
Vasilij Starodubtsev priznaje da pokušaj prevrata nije bio dobro planiran te dodaje da su prevratnici trebali u taj pokušaj preuzimanja vlasti uključiti više ljudi, kako bi stanovništvo razumjelo što se dešava u Rusiji. “Rezultat je bio katastrofalan” – kaže on.
Od Sovjetskog Saveza ostalo samo ime
Nisu prošla niti puna 24 sata, a vlast je od Mihaila Gorbačova počela prelaziti na Borisa Jeljcina, a ne na Izvanredno Povjerenstvo. 19. kolovoza Boris Jeljcin s s jednog tenka obratio građanima i pozvao ih na pružanje masovnog otpora pokušaju prevrata. Televizijska snimka tog trenutka obišla je cijeli svijet.
To je i odlučilo. Vojska je počela prelaziti na Jeljcinovu stranu, a 21. kolovoza, tri dana nakon početka puča, puč je bio okončan. Neuspješni prevrat ubrzao je kolaps državnog sustava, što su vodje prevrata željeli izbjeći. Ne uspjevši u svojoj nakani, Izvanredno Povjerenstvo je dopustilo Borisu Jeljcinu da popuni prazninu nastalu uhićenjem Mihaila Gorbačova. Ipak, do službenog raspada Sovjetskog Saveza nije došlo do 25.prosinca 1991. No, nakon 22. kolovoza 1991. od Sovjetskog je Saveza ostalo još jedino ime.