Posljednjih se mjeseci od vanjskopolitičkih tema najviše raspravlja o takozvanom američkom unilateralizmu – navodnoj želji službenog Washingtona da postupa što neovisnije od drugih zemalja, ponekad i bez obzira na već postignute međunarodne sporazume. Primjera je nekoliko, od ekologije pa do kontrole naoružanja. Evo kako tu temu, u današnjim izdanjima američkih dnevnika komentiraju uvodničari i vanjskopolitički komentatori.
NYT podržava vanjskopolitičke inicijative Demokratske stranke
Uvodničar New York Timesa osvrće se na nedavne govore kongresnih čelnika iz redova Demokratske stranke, koji su govorili o ulozi Sjedinjenih Država na svjetskoj sceni, na početku novog stoljeća. “Radi se o drugačijoj viziji od službene vanjske politike Bijele kuće. Demokrati nude alternativu koja je više okrenuta svijetu”, smatra uvodničar utjecajnog njujorškog dnevnika. On podsjeća da o vanjskoj politici odlučuje predsjednik, no Kongres odnosno Senat u tome imaju veliku ulogu.
Prema američkim zakonima, Kongres jedini ima ovlast navjestiti rat, Kongres odobrava finacniranje vanjske politike i vojnih troškova, a Senat ratificira međunarodne sporazume i odobrava imenovanja u diplomaciji. “U nekoliko područja vanjske politike, vlada predsjednika Busha postupa na način koji će umanjiti američki utjecaj u svijetu te dovesti do kvarenja odnosa s Rusijom, Kinom i evropskim saveznicima”, smatra uvodničar New York Timesa.
On primjećuje da je u nedavnom govoru senator Tom Daschle, čelnik demorkata u Senatu, naglasio potrebu bliskije suradnje sa saveznicima iz NATO saveza, ali i veću potrebu američke pomoći Rusiji i Kini da izgrade sustav tržišne ekonomije. Senator Daschle se također založio za veći američki angažman u borbi protiv zaraznih bolesti u trećem svijetu, veću aktivnost u sprečavanju ekoloških katastrofa te jači angažman na polju kontrole nuklearnih i drugih vojnih arsenala. New York Times poziva demokrate u Kongresu da se povežu s umjernim republikancima te da spriječe gradnju anti-raketnog štita. “Senatu treba vratiti povijesnu ulogu u stvaranju američke vanjske politike”, smatra uvodničar New York Timesa.
Glennon: "Američki unilateralizam često pogoduje cijelom svijetu"
Treba li Amerika baš uvijek na svjetskoj sceni postupati zajedno s drugima? pita se u Washington Postu Michael Glennon, znanstvenik koji radi u Institutu Woodrow Wilson. On smatra da je neovisno postupanje na svjetskoj sceni uvijek bila jedna od glavnih značajki američke politike. “Situacija u svijetu je danas zbog toga bolja, a ne lošija”, smatra Michael Glennon, koji je svojedobno bio savjetnik pri senatskom Odboru za vanjsku politiku.
“Neovisno i samostalno postupanje u vanjskoj politici ne znači da Amerika postupa isključivo u svom interesu”, smatra on i navodi niz primjera: Monroova doktrina koja je u Južnoj Americi spriječila negativne posljedice kolonijalizma. Trumanova doktrina koja je postavila temelje uspješnom zaustavljanju komunizma. Odluka Johna Kennedya o jednostranom zaustavljanju nuklearnih testova u zemljinoj atmosferi. “Američki unilateralizam se u inozemstvu najčešće tumači kao pokušaj da se ojača američka hegemonija. To uopće nije točno” – smatra ovaj američki stručnjak.
“Postupanje u savezu s drugima često više košta od jednostranog angažmana. Primjer je nedavna zračna kampanja protiv Jugoslavije, kada su ciljeve morali odobriti svi američki saveznici iz NATO-a. Drugo, ne znači da je neka ideja dobra samo zbog toga što ju podržava stotinu ili više zemalja. I treće, Washington često ne postupa neovisno kako bi iskazao svoju moć već da bi spriječio druge zemlje da iskazuju moć i utjecaj nad Amerikom. Primjer za to je američko protivljenje osnivanju stalnog međunarodnog kaznenog suda” – piše u Washington Postu Michael Glennon.
Beichman: Uspordba američke i evropske političke povijesti
Kolumnist dnevnika Washington Times, Arnold Beichman, osvrće se na evropske kritike američke vanjske politike. Takve napade slušamo već desetljećima, piše ovaj vanjskopolitički stručnjak, napominjući da za kritike nije odgovorna administracija predsjednika Busha. “Jedan dio Evropljana, pogotovo elitista, Ameriku je uvijek smatrao poluciviliziranom i brutalnom zemljom. No, kada se usporedi politička povijest dvaju kontinenata, Amerika se malo čega ima sramiti. Kao alternativu demokraciji, Evropa je – za razliku od Amerike - isprobala razne sisteme, od absolutizma i feudalizma do nacizma i komunizma. Amerika u povijesnom smislu predstavlja velik eksperiment, ali na sreću na političkom planu Amerikanci nisu mnogo eksperimentirali, već su se držali demokracije” – piše u Washington Timesu Arnold Beichman, znanstvenik pri Instituciji Hoover.