“Kad Sirius glavu ti zeze, a tijelo od vrucine sahne, u hladovinu sjedaj i pij!”, bio je savjet grckog pjesnika Hezioda. Iducih 3.000 godina, ljudi su upravo to i cinili – u hlad sjedali, tekucine pili i vrucinu podnosili… Sirius je najsjajnija zvijezda na nebu i jedna od nama najblizih – samo oko 9 svjetlosnih godina udaljena. Stari su Rimljani primijetili da je nakon njene godisnje pojave na nebu, pocetkom srpnja, uvijek nastupalo vruce i sparno vrijeme. Sirius, cije ime potjece od grcke rijeci u znacenju “ono sto zeze i pali, pece i przi”, dobi jos i ime – Veliki pas. A dani kojih on je vjesnik – pasji dani, dani pasje vrucine! Ne bi li nekako udobrovoljili zvijezdu, ublazili njenu jarost i gnjev, stari su joj Rimljani, kao zrtvu, i prinosili pse.
Izraz “pasja vrucina”, na engleskom “dog days”, zadrzao se do danas premda danas, u obrani od nesnosnih vrucina, postoje i bolji nacini od prinosenja psecih zrtava. Zahvaljujuci covjeku po imenu Willis Haviland Carrier, Amerikancu poznatom i kao – “Father of Cool”, “Father of Air-Conditioning”.
Jedne vruce i sparne noci 1902, Carrier je, cekajuci vlak na zeljeznickoj postaji u Pittsburghu, razmisljao kako rijesiti problem kontrole temperature i vlage. Do dolaska vlaka, misao mu je vec sinula. Carrier je spoznao odnos temperature, vlage i rosista. Samo godinu dana nakon sto je diplomirao strojarstvo na sveucilistu Cornell, Willis Carrier je razvio prvi znanstveni sustav za “kondicioniranje zraka”, za ciscenje, cirkulaciju i kontrolu temperature i vlage zraka. Prije nego sto je postao od stvarne koristi prosjecnom covjeku, na njegovom su usavrsavanju radili mnogi, ali Carrieru pripada zasluga za odredjivanje osnovnih nacela hladjenja i kontrole vlage zraka kao i razvoj opreme koja je danasnje klima-uredjaje ucinila mogucima.
G. 1906, Willis Carrier je svoj izum, pod imenom “Aparat za tretiranje zraka”, pod brojem 808897, prijavio americkom Uredu za patente. Prvu primjenu njegov je aparat nasao u izdavackoj industriji; prva koja se njime mogla pohvaliti je bila jedna tiskara u Brooklynu. Potom u tekstilnoj i farmaceutskoj industriji, u bolnicama.
Prva privatna kuca s klima-uredjajima bila je ona Charlesa Gatesa, sina kockara po imenu John “Bet a Million” Gates, u Minneapolisu, 1914. godine. U slijedecem valu prodaje, 1925, medju prvim musterijama nasle su se kino-dvorane (brodvejski Rivoli bio je prvi!), zatim robne kuce, poste. Zastupnicki dom americkog Kongresa dobio je air-conditioning ’28, Senat, Bijela kuca i Vrhovni sud par godina kasnije. Prvi klimatizirani auto bio je Packard, iz 1938. Te iste godine na trzistu se pojavio i prvi uspjesni prozorski klima-uredjaj.
Masovna proizvodnja morala je pricekati da prodju godine teske gospodarske krize i drugi svjetski rat, a onda….na engleskom bi rekli “the rest is history, cool and comfortable history!”
Zivot u 20. stoljecu silno se promijenio zahvaljujuci klima-uredjajima. Za manje od sto godina, postali smo potpuno ovisni o njima. Zahvaljujuci njima, povecana je produktivnost na radnom mjestu, ljudi sada mogu zivjeti i raditi i u najtoplijim i najvlaznijim mjestima. Mogu raditi u – zgradama bez prozora!
Medjutim, povjerenje americkih potrosaca u umjetnu klimu u zatvorenim prostorijama nije bilo lako osvojeno. Brojne skupine roditelja, nastavnika i drugih dugo su vodile krizarski rat protiv “umjetnog zraka”, a u korist “otvorenog prozora”. Taj je jedno vrijeme i bio najveci neprijatelj klima-uredjajima. Do njihove pojave, americki je Jug ljeti migrirao na Sjever. S njihovom pojavom, taj vise od stoljeca star model, potpuno je obrnut.
Pedesetih godina, kad su klima-uredjaji postali svima pristupacni, i kad je, zahvaljujuci njima, nesnosna vrucina Juga konacno bila svladana, businessi su pojurili u juzne drzave ne bi li iskoristili prednosti niskih poreza. Za njima su posli i radnici. Doslo je do tako velikih pomaka stanovnistva da je popisu, provedenom 1970, New York Times dao ime - “air-conditioned census”, klimatizirani popis. Doslo je u nacinu zivota na Jugu i do nekih drugih temeljitih promjena – stari drustveni ritual pijuckanja hladnog pica i razgovora sa susjedima i prolaznicima gotovo je nestao, ustupio mjestu progresu. Pisac Fred Hobson, lamentirao je, 1981, da je “air-conditioning kriv za nestanak spisateljskog, stvaralackog zara kod juznjackih pisaca.”
No, bez izuma Willisa Carriera, tesko bi bilo podnijeti ove “pasje vrucine”. I tko se jos uopce zeli prekomjerno znojiti?! Ja sam ovo napisala u ugodno hladnoj prostoriji. Posao zavrsila u ugodno hladnom studiju. U ugodno hladnom automobilu, idem sada kuci! Sigurna sam da, osim potrosnje fosilnog goriva, unistavanja Zemljinog ozonskog omotaca i homogenizacije regionalnih kulturnih razlika – razloga koje najcesce navode PROTIV klima-uredjaja, u tom inzenjerskom cudu mora biti i nekog drugog zla, ali nadam se, i molim, da kad dodjem kuci, struje nece nestati. Ni sto godina kasnije, njegov izum postao je vazan dio suvremenog nacina zivota u mnogim dijelovima svijeta. Za manje od sto godina, on je postao potreba u nasim zivotima! I industrija vrijedna 30 milijardi dolara godisnje!