Jedna knjiga i jedna zena Ameriku su naucili da je sve u prirodi povezano. Uznemiri li se jedan njen dio, poremecena ce biti cijela. Zahvaljujuci toj odvaznoj zeni i njenoj vrlo odvaznoj knjizi, zacet je pokret za zastitu okolisa i udareni temelji americkoj Agenciji za zastitu covjekove okoline.
"Dolazak proljeca vise ne najavljuju jata ptica koja se odnekud, s juga, vracaju, a rana jutra, nekad ispunjena njihovim veselim cvrkutom i pjevom, sada su cudno tiha," pisala je Rachel Carson u knjizi "Tiho proljece". Literarno nadareni ekolog, Rachel Carson je svoja zapazanja uvijek prenosila prozom. Oduvijek je bila pisac i oduvijek je to znala. Poput Francisa Scotta Fitzgeralda, Williama Faulknera, e.e. cummingsa i drugih, 10-godisnja Rachel Louise Carson, rodjena 1907, u mjestu Springdale, u drzavi Pennsylvania, svoj je prvi rad objavila u djecjem knjizevnom casopisu St. Nicholas. Zaljubljena u knjige, samocu i ptice, u cijelu prirodu, zapravo, Rachel - mrsava, sramezljiva djevojcica, obicnog lica i tamne, kovrcave kose, nastavila je pisati i na koledzu - Pennsylvania College for Women, gdje je za svoj glavni predmet odabrala engleski jezik. Nije proslo dugo i zamijenila ga je novim - zoologijom. Tada jos nije bila svijesna da ce se njene knjizevne strasti vrlo dobro uklopiti u njene znanstvene.
Diplomiravsi, 1929, magna cum laude, magistrirala je zoologiju na sveucilistu Johns Hopkins, ali doktoratu, koji je toliko zeljela, isprijecile su se obiteljske obaveze. Neko je vrijeme predavala zoologiju na Drzavnom sveucilistu Marylanda, a ljetne mjesece pocela provoditi u Laboratorijima za biologiju mora, u mjestu Woods Hole, u Massachusettsu. Tu je i vidjela, i kasnije njima postala potpuno zaokupljena, ogromne misterije mora. Na tu je temu napisala niz clanaka za baltimorski Sun, a onda i jedan, pod naslovom "Undersea", Podvodni svijet, za ugledni Atlantic Monthly. Taj je, po temi i tonu, odredio i sve njeno kasnije pisanje. Objavila je Rachel Carson i tri knjige na temu mora, no najveci publicitet dobila je ona, izdana 1962, pod naslovom "Silent Spring", Tiho proljece. Prethodile su joj godine zapazanja i pracenja vladine zlouporabe insekticida i pesticida, narocito DDT-ja. Na tu je temu, 40-ih godina, ponudila niz clanaka casopisu Reader's Digest, ali taj nije bio za njih zainteresiran i Rachel se vracala radu na svojoj morskoj trilogiji. U medjuvremenu, uporaba insekticida porasla je visestruko i DDT-iju su se pridruzilo nekoliko od njega jos jacih i po okolis daleko opasnijih. Vlada ih je sve kanila distribuirati kroz Ministarstvo poljoprivrede, za javnu uporabu i komercijalnu proizvodnju.
"Sto sam vise saznavala o pesticidima, to sam zaprepastenija bila," pisala je kasnije Rachel Carson. "Svemu sto je meni, kao prirodoslovcu, bilo znacajno, prijetila je smrtna opasnost."
Vec dovoljno slavna i dovoljno elokventna, Rachel je imala punu podrsku vodecih znanstvenika i organizacija, ali Reader's Digest i drugi casopisi i dalje nisu pokazivali nikakvo zanimanje za tu tesku i mracnu temu. Godine 1957, nakon zaprasivanja protiv komaraca, u blizini Duxburyja, u Massachusettsu, nastao je pravi pomor zivotinjskog i biljnog svijeta; slicno se ubrzo dogodilo i na Long Islandu, nakon uporabe DDT-ja protiv gusjenica; potom je rat protiv mrava, u nekim juznim drzavama, ljudima nanio daleko vise stete no dobra; a onda je uporaba aminotriazola na brusnicama, i to bas pred Dan zahvalnosti 1959, izazvala bijes cijele zemlje. I drugi su upozoravali na opasnost od pesticida, ali Rachel Carson je bila najrjecitija kad je u svojoj knjizi "Silent Spring", ovo napisala:"Bio jednom u srcu Amerike jedan grad. Zivot u njemu odvijao se u savrsenom skladu s prirodom. A onda se u njega uvukla neka cudna bolest. Sve se u njemu pocelo mijenjati. Gradom je zavladala ledena tisina. Tu i tamo poneka rijetka ptica, a i ona je bila na samrti. Bilo je to proljece bez glasa i zvuka. Jutra koja su nekad odzvanjala glasovima pticjeg zbora, postala su odjednom bezglasna. Samo su muk i nijema tisina legli na polja, na sume i vodu."
Jos i prije objavljivanja knjige "Silent Spring", Rachel Carson zestoko su napadali i tuzbama prijetili. Rugali joj se da je "histericna baba". Po objavljivanju knjige, protiv nje se urotila cijela kemijska industrija Amerike, predvodjena kompanijama Monsanto i Velsicol. Uz punu podrsku Ministarstva poljoprivrede i nekih opreznijih, zastrasenih javnih medija. Ipak, do kraja te, 1962, godine, dijelove njene knjige objavili su ugledni casopisi za prirodu - Audubon i National Parks Magazine. Unatoc mocnoj i gruboj kampanji protiv odvazne znanstvenice, "Silent Spring" vec je bio bestseller s medjunarodnim odjecima, na putu da postane i jedna od najutjecajnijih knjiga 20. stoljeca.
Rachel Carson umrla je dvije godine kasnije. U travnju, 1964. Od raka, u 56. godini zivota. Godinu dana ranije, u intervjuu TV-mrezi CBS, rekla je: "Covjek je dio prirode, i njegov rat protiv prirode neizbjezno je i njegov rat protiv samoga sebe."
U pismu jednome prijatelju, 1962, Rachel je pisala:"Ljepota zivoga svijeta koju sam pokusavala spasiti, bila je, za mene, uvijek prva i najvaznija. Ona, i bijes zbog bezumnih, brutalnih napada na nju. Cinila sam sve sto sam mogla da je spasim. Da nisam pokusala barem, nikad ne bih mogla u prirodi ponovno biti sretna. Sad vjerujem da sam, ipak, malo pripomogla. Bilo bi nerealisticno misliti da ce jedna knjiga sve promijeniti!"
Steta koju otrovne kemikalije danas nanose prirodi daleko je veca nego onda kad je Rachel Carson pisala svoju knjigu. Zamislite samo kakva bi nam priroda bila da nije bilo njenog "Tihog proljeca"! Prije radjanja pokreta za zastitu covjekovog okolisa, bila je jedna odvazna zena i jedna vrlo odvazna knjiga!
Uporaba DDT-ja u Americi, zabranjena je 1971. godine.