Linkovi

Louis Amstrong


Ovog 4. srpnja, 2001. godine, Amerika slavi svoj 225. rodjendan. Isti datum obiljezava i pocetak proslave 100. obljetnice rodjenja jednog od njenih najvecih i najslavnijih. Pocetak sluzbene proslave. Ona nesluzbena pocela je jos 4. srpnja prosle godine premda u srpnju uopce nije rodjen. Tajnu pravog datuma rodjenja otkrit ce vec slijedecih nekoliko redaka. Ime je ionako svima poznato...

Ono po kojemu ga cijeli svijet takodjer zna dobio je kasnije, od jednog britanskog kriticara cije usi nisu bile u stanju desifrirati Louisev juznjacki akcent pa mu je nadjenuo ime "Satchelmouth", u znacenju razvucena, labava usta, kasnije skraceno u "Satchmo". Mjesto rodjenja - New Orleans. Datum rodjenja, onaj pravi - 4. kolovoz 1901. Njemu se vise svidjao jedan drugi - 4. srpanj. Tako je snazno, naime, sebe identificirao s Amerikom! Armstrongu se vise svidjala i jedna druga godina - 1900. Tako je snazno sebe identificirao s radjanjem novog stoljeca!! Ako itko zasluzuje da cijela zemlja pune dvije godine obiljezava stotu obljetnicu njegova rodjenja, onda je to sigurno - Louis "Satchmo" Armstrong!!!

Kao zarko sunce svijetlila je Armstrongova truba u srzi americke glazbe. Njegovo inovativno solo-muziciranje korjenito je izmijenilo nacin na koji je jazz zvucao i bilo putokazom svakom velikom eksperimentalnom trubacu, od Dizzyja Gillespieja do Milesa Davisa.

Zivotni put Louisa Armstronga mnogima je vec dobro poznat. Poceo je u uskim, tamnim ulicama njuorleanske cetvrti prepune jeftinih honky-tonk barova, prostitutki, obracuna nozevima i zvukova jednog fenomena u radjanju - hibrida africkih ritmova, evropskih tonaliteta i elemenata americkog folka, fenomena zvanog - jazz....U tom njuorleanskom polusvijetu, 12-godisnji Armstrong uci malo pjevati, malo bubnjati i malo svirati u kornet. U duhaci se instrument do usiju zaljubljuje. Tu njegovu ljubav hrani i potice jazz-kornetist i skladatelj King Oliver. Zahvaljujuci Oliveru, Armstrong prvo ulazi u orkestar Kida Oryja, a onda, Oliveru za petama, stize, 20-ih godina, u Chicago.

Premda je kasnije svjetsku slavu stekao hrapavim interpretacijama skladbi poput "Hello, Dolly", mladji Armstrong nije bio nista manje domisljati pjevac nego sto je bio trubac. Armstrong je stvorio improvizacijsku tehniku pjevanja zvanu "scat", pjevanja na slogove bez smisla i znacenja. G. 1926, on je bio i prvi koji je snimio scat, u "Heebie Jeebies". Armstrong-pjevac utjecao je na mnoge druge, od Binga Crosbyja do Elle Fitzgerald. Ali Armstrong-trubac bio je par excellence. Melodiju je razvlacio i savijao kao da je mekana karamela. Mnogi su ga imitirali, nikad nadilazili. Autoritet Miles Davis jednom je komentirao: Niti jedan trubac nikada nece svirati nista sto Louis Armstrong vec nije prije njega!

G. 1924, Armstrong je iz Chicaga presao u New York i pridruzio se orkestru Fletchera Hendersona. Imao je i vlastiti band, legendarne Hot Five, kasnije Hot Seven. Godinama, Louis Armstrong je bio glavna snaga u americkom jazzu. Svojom je glazbom osvojio i cijeli svijet. On se, na koncu, pokazao premalim i pretijesnim za Armstronga. Na zaprepastenje ljubitelja jazza, Armstrong je, da bi udovoljio svojoj potrebi da zabavi sto je moguce veci broj ljudi, prihvatio i popularnu glazbu. Jedan je kriticar tada rekao da je Amerika trebala Armstrongu dati "pocasnu mirovinu", kao sto je Finska svom Sibeliusu, kako ne bi, potkraj zivota, kao dobrocudni lakrdijas, morao svirati "Blueberry Hill" i "What A Wonderful World"... Trijumfirao je Armstrong i u Hollywoodu, cijelim nizom filmova. Kad je, 50-ih i 60-ih godina, postao "ambasador dobre volje" americkog Drzavnog tajnistva, Armstrong je koncerte odrzavao na najneocekivanijim mjestima. Na jednom takvom, odrzanom u Gani, pred 100.000 ljubitelja jazza, obratio se monarhu zemlje lezernim "Whattaya say, King!"

Njegova ocita radost u razveseljavanju drugih, bez obzira na boju koze, navela je neke crnce da ga podrugljivo zovu "Uncle Tom". Ali Armstrong nije nikome ugadjao, nije bio ni gluh ni slijep na rasnu diskriminaciju. Cijelo desetljece odbijao je nastupati u svom rodnom New Orleansu, jer je Louisianin zakon branio nastupe rasno mijesanim orkestrima. S onim svojim sirokim osmjehom i promuklim glasom, drag i topao, bio je epitoma velikog zabavljaca koji je ujedno bio i veliki umjetnik. Po cijelu je noc mogao zabavljati publiku, praveci stanke samo kada je celo trebalo obrisati bijelom maramicom. Svojom vlastitom radosnom glazbom, sirio je radost svijetom.

Ono sto su neprijatelji Armstrongu zamjerali, bilo je njegovo pomanjkanje - zamjeranja. No, obdaren tolikim bogatstvima i izobiljem, Armstrong nije mogao biti nesretan. To sto novcano nije bio i bogatiji, bio je rezultat njegove velikodusnosti - darivao je tisuce svakome tko je trazio. "Rodio se siromasan, umro bogat, povrijedio nikad nikoga na tom dugom putu nije!", rekao je Duke Ellington po Armstrongovoj smrti. Armstrong je bio i hipohondar i prije svakog nastupa mazao bi se kojekakvim tajnim, ljekovitim mastima. On sam, svijet je izlijecio i oslobodio nekih od njegovih boljki.

Louis "Satchmo" Armstrong umro je 1971, i na vjecni pocinak bio primjereno ispracen - zivahnim i radosnim njuorleanskim pogrebom.

XS
SM
MD
LG