Na nasem je planetu jedan od najstarijih sportova s neprekinutim trajanjem. Rodio se na otocima zapadne Polinezije, prije 3, 4 tisuce godina. Na Havajima je ne samo najpopularniji sport, vec i integralni dio havajske kulture. Prvi Evropljanin koji ga je, na Havajima, vidio, bio je britanski istrazivac James Cook. Samo mali broj Amerikanaca vidio ga je svojim ocima, jos manji ih se broj u njemu okusao. Pa, ipak, slikama tog sporta, zahvaljujuci televiziji, filmovima i reklamama, okruzeni smo gotovo svakodnevno. Sa Havaja, sport je, pocetkom 20. stoljeca, migrirao u Californiju. Vec sredinom stoljeca, plavokos i preplanule koze, zaljubljenik u taj sport postao je, uz lik prvog doseljenika-puritanca iz Nove Engleske, i lik kauboja, s americkog zapada, pravi i potpuni americki prototip.
Kad su Beach Boys zapjevali "everybody's gone surfin', surfin' USA", jedna opskurna kalifornijska razbibriga postala je preko noci - pop-fenomen! Ali puno prije nego sto su Huntington Beach, Redondo Beach, Santa Cruz, Malibu ili San Onofre svima postala dobro poznata stjecista kalifornijskih surfera, postojale su, na sjevernoj obali havajskog otoka Oahu, ove - Waimea Bay, Sunset, Off-the-Wall, Ehukai Beach, Haleiwa, Banzai Pipeline...
Surfing je s nama jos od vremena kad su drevni havajski kraljevi, i u tom svom raju, pozeljeli malo razonode. Njegovu popularnost u Californiji treba, mozda, zahvaliti poslijeratnoj generaciji baby-boomera koji su odlucili da zivot treba zivjeti s manje "povijesne prtljage" i predali se surfingu kao najvisem izrazu njihove bezbrizne mladosti.
Umjetnost jahanja na valovima mjesavina je ciste atletike i ciste radosti zbog izravnog dodira s prirodom. Vjestinu, snagu, agilnost, ukratko - sjajnu fizicku kondiciju, surfer mora sve to imati. Ali ako mislite da su surferi samo zilavi, mladi momci, varate se. Izvjesni John Ball, sa svoje 94 godine, najstariji je americki surfer! Odmah iza njega, sa 89 godina - Woody Brown, i nesto mladji, sa samo 80 - Rabbit Kekai. U priblizno istoj dobnoj skupini je i 74-godisnja Eve Fletcher...Prizor 80-godisnjaka koji jasu zapjenjene morske valove govori nam da, mozda, postoji i bolji razlog za cvrsti stisak u kojemu taj sport drzi americku mastu, razlog koji nista nema sa baby-boomerima. Jer vidjeti bilo koga, mladog ili starog, uspravnog na dasci, nosenog valom koji se lomi, jednostavno je prelijepi prizor. Tako nevjerojatan, tako sjajan trik, tako divno besmislen, jer nema bodova za brojiti, nema suparnika za pobijediti, nema ni nacina za mjerenje ostvarenoga - samo malo lako postignute brzine i strasno, strasno puno zabave!
Prizor jahaca na valovima sjeverne obale otoka Oahu, govori, ipak, nesto drugo....Svaka je od maloprije spomenutih plaza poznata po svojoj specificnoj opasnosti - Waimea po svojim 9 do 12 metara visokim valovima; Ehukai po svojim masivnim vodenim zidovima; Off-the-Wall po jahanju kroz vodeni tunel; Banzai Pipeline po svojim brzim i vratolomnim spiralama. Sjeverna strana otoka Oahu sveobuhvatan je ispit volje i sposobnosti; smrt nije nesto sto nikako ne dolazi u obzir!
"Dvadeset, trideset domorodaca, otisnulo se od obale na dugim, uskim daskama. Svatko je polegao po duzini daske, spreman za povratak. Cilj je postaviti se na samu krestu najviseg vala. Smjelost kojom obavljaju te teske manevre, nesto je zadivljujuce, nevjerojatno." Tako je, ploveci kroz zaljev Kealakekua, 1779, kapetan King, zamjenik kapetana Cooka, opisao he'e nalu, surfing, na havajskom. Kako Havajci u to vrijeme nisu imali pisanog jezika, to je ujedno i prvi znani zapis o tom, medju Polinezanima, drevnom sportu. Misionari koji su poslije njega stigli na Havaje, smatrali su surfing frivolnom aktivnoscu i branili je kroz dobar dio 19. stoljeca. Surfing ce na siroj popularnosti dobiti tek 1932, kad je havajski plivac Duke Pao Kahanamoku stigao na ljetnu Olimpijadu u Los Angelesu. Kahanamokua smatraju "ocem suvremenog surfinga". Na toj je Olimpijadi osvojio tek broncanu medalju, ali njegove surfing-demonstracije zapalile su mastu mnogih, od Californije do obala Texasa, cak Nove Engleske. No, ni jedan se od tih lokaliteta nije mogao mjeriti sa sjevernom obalom otoka Oahu. Na njoj se svake godine i odrzava profesionalno natjecanje surfera za prestiznu nagradu Triple Crown of Surfing.
U medjuvremenu, putujuci svijetom, uvijek sa svojom 3 metra dugom daskom (vecina dugih dasaka danas je 2.70, kratke idu do 2 metra), Duke Kahanamoku prosirio je svoj sport na mnoge druge zemlje. Australija, Mozambik i Juzna Afrika, Maroko, Argentina, Brazil, Costa Rica...samo su neka od mjesta na kojima surfing uziva popularnost.
Znacajno je i to da je surfing jedan od rijetkih sportova koji je stvorio i svoju vlastitu kulturu. Pedesetih i 60-ih godina, Ameriku je zahvatila prava groznica surf-glazbe, rodjene na plazama juzne Californije, koja je sport i njegov jezik podigla do pravog kulturnog fenomena. Gitara je u toj glazbi imala glavnu rijec. Fenderice i Stratocasterice prenosile su zvucnu sliku oceanskog povjetarca i tutanj vala. Neki od vas sigurno ce se sjetiti imena - The Ventures, The Chantays, Johnny & the Hurricanes, The Shadows, Jan & Dean, Duane Eddy i, da se, prije njegovog imena, posluzim povikom surfera kad ugledaju veliki val - Cowabunga!, najveca medju glazbenim zvijezdama tog sporta - Dick Dale...