U Sjedinjenim Državama, osobni kompjuteri izuzetno su važni u obavljanju poslova, komunikaciji i obrazovanju djece. Veći dio svijeta u razvoju još uvijek zaostaje kad je u pitanju dostupnost kompjutera. Situaciju pokušava popraviti neprofitna organizacija iz Cambridgea u Massachusettsu, One Laptop per Child. Cilj joj je da svakom djetetu na svijetu daruje manji, jeftini laptop s priključkom na Internet.
Osnivač ove neprofitne organizacije, Nicholas Negroponte, kaže da mu je san osigurati laptop računalo svakom dijetetu na svijetu. Posebno, dodaje, za oko pola milijarde djece koja žive u ekstremnom siromaštvu.
"Stvorili smo tehnologiju koja je dovoljno jeftina da svako dijete dobije laptop, i koristiti ga kod kuće za slušanje glazbe, kompjuterske igre, gledanje filmova, čitanje knjige, i naravno za učenje."
Svi se slažu da djeca trebaju imati pristup računalu. No, kupnja desetaka milijuna laptopa, koliko ih mnoge zemlje trebaju, vrlo je skupa, čak i po trenutnoj cijeni ovih najjeftinijih - od 160 dolara po komadu. Kritičari Negorponteovog plana kažu da postoje jeftiniji i učinkovitiji načini da se djeci omogući pristup kompjutorima.
Steven Dukker osnivač je kompanije NComputing, koja proizvodi software i hardware koji omogućuju jeftinim kompjutorima, koji koštaju samo 300 dolara, da koriste programe koji su dostupni desecima studenata istovremeno. NComputing mreže se trenutno koriste na oko 40 tisuća lokacija u 100 zemalja, uključujući i Sjedinjene Države.
<!-- IMAGE -->Steven Dukker kaže da učenicima samo treba tipkovnica i monitor, kako bi se spojili na NComputing. On dodaje da su tehnička pomoć i troškovi održavanja također manji kad se učenici kosite NComputingom, nego li je slučaj sa osobnim laptopima. No, Nickolas Negroponte tvrdi da osobni laptop djeci pruža vezu sa tehnologijom, na način na koji terminali koje koristi Ncomputing jednostavno ne mogu.
Mathew Keller, iz organizacije One Laptop per Child kaže da je jedan od razloga što djeca vole imati vlastiti laptop taj što ga oni vrlo brzo nauče prilagoditi svojim potrebama. Jedan od osnovnih problema, kako se čini, jest osiguravanje dovoljne svote novca za sigurnu distribuciju velikog broja kompjutera u siromašnim zemljama, od kojih su mnoge u ratu.
"Uzmimo na primjer Afganistan. Vlada ove zemlje zaista želi da svako dijete dobije laptop. Ministarstvo obrazovanja kaže da će ovaj program okončati izolaciju. Ured Ujedinjenih naroda u Afganistanu kaže da je to rješenje za problem obrazovanja djevojčica."
Nicholas Negroponte vjeruje da će kompjuteri omogućuti i dječacima i djevojčicama da se jače angažiraju u društvenim promjenama u svojim zemljama.
"U udaljenim područjima Perua, čak 50 posto djece uči roditelje da čitaju i pišu – uz pomoć naših laptopa. Još jedna pozivitna promjena vezana uz laptope jest da je zamjetan pad disciplinskih problema, a roditelji postaju više uključeni u živote svoje djece. Djeca doslovno trče kako bi što prije stigla u školu."
Uspjeh ove ideje ovisi I o nizu drugh čimbenika - kretanjima na tržištu, tehnološkom napretku, lokalnoj komunikacijskoj mreži te o političkoj volji da se osobna računala podijele djeci. Organizacija One Laptop per Child čini sve što može – darujući stotine tisuća računara za djecu širom svijeta.