<!-- IMAGE -->
Filmski festival Sundance koji se svake zime održava u Park Cityju u saveznoj državi Utah najveća je američka manifestacija posvećena neovisnom filmskom stvaralaštvu. Taj desetodnevni događaj ne sastoji se samo od filmskih projekcija, već se bavi i novitetima filmske tehnologije.
Očito je da se publici na ovogodišnjem Sundance-u jako sviđa '3D' (pročitati na engleskom), digitalni trodimenzionalni film. Na primjer, u prvoj sceni dokumentarca o žabama čini se da žabe upravo iskaču s filmskog ekrana. Režiser ovog filma, Australac Mark Lewis, kaže:
"3-D je odlično pomagalo. Gledatelj se odjednom s žabama nađe oči u oči. Upravo uranja u njihov svijet. Uočava pozadinu - obrise drveća, boju cvijeća… Slike i pokrete vidi na prilično drugačiji način."
Mark Lewis kaže da je snimanje filma u formatu 3D trajalo dvostruko duže. Dokumentarac 'Cane Toads: The Conquest' snimljen je u pustinji na temperaturi od 48 stupnjeva celzijusa, a kamerman je često ulazio u vodu punu krokodila. Filmska je ekipa za svaku scenu morala postavljati dvije kamere, a poslije su morali pregledati i montirati dvostruki materijal.
3D filmovi koriste činjenicu da svako čovjekovo oko registrira pomalo drugačiju sliku koju mozak potom spaja u zajedničku viziju dodajući joj treću, dubinsku dimenziju. Na isti način, kamere sustava 3D iz različitih kutova, u isto vrijeme, snimaju istu scenu. Publika u kinu, uz pomoć polariziranih naočala, gleda tako snimljeni film i ima osjećaj treće dimenzije. Od prve pojave te tehnologije prije 90 godina, na taj je način snimljeno svega stotinjak dugometražnih filmova.
Zahvaljujući napretku digitalne tehnologije te je filmove danas lakše i jeftinije snimati, tako da neovisni filmski stvaraoci mogu konkurirati velikim holivudskim produkcijama - poput filma Avatar. Konzultant za 3-D filmove Keith Cholea kaže da je budućnost u toj tehnologiji.
"Obzirom da sad možemo izvoditi puno suptilnije trodimenzionalne efekte, oni se puno prirodnije uklope u radnju filma. Nisu više samo efektan štos. A u budućnosti, jednog ćemo dana imati umjesto filmova prave hologramske prikaze, i to usred dnevne sobe, a gledatelji će sjediti uokolo."
Dok se ta vizija ne ostvari, u kinu ćemo morati i dalje stavljati posebne '3D naočale' – da bi uživali u 3D filmovima.
