Googlova prošlotjedna prijetnja da će se povući iz Kine nakon kibernetskih upada u e-mail račune njihovih korisnika još je jedan podsjetnik cenzure i ograničenja koje ta zemlja postavlja na korištenje Interneta. Usprkos nadama da će se Kina otvoriti nakon Olimpijade 2008. godine, Peking i dalje postavlja nova ograničenja i sustave nadgledanja mobilnih telefona i interneta.
Nakon pojačanog nasilja u glavnom gradu pokrajine Xinjiang, u srpnju prošle godine, kineska vlada onemogućila je korištenje interneta za oko 20 milijuna stanovnika tog područja. No, žeđ za informacijama koje se mogu dobiti putem interneta inspirirala je neke od žitelja ove pokrajine da prevale i nekoliko stotina kilometara, kako bi posjetili internet cafee u susjednim pokrajinama.
Wang Dongsheng, koji živi u pokrajini Xinjiang i ima svoj biznis, kaže da, kada su mu potrebne neke informacije, nazove svog kolegu u pokrajini Nanjing, koji onda za njega pretražuje internet.
Gospodin Wang kaže da je za njega osobno, kao i za njegov biznis vrlo nezgodno to što nema pristup internetu već više od pola godine. Internet je dostupan samo jednom malom dijelu ove regije, ali im je dozvoljen pristup samo malom broju internetskih stranica, koje vlada odobrava.
Donedavno, kaže gospodin Wnag, on nije imao pristup međunarodnim telefonskim pozivima, niti slanju sms poruka, i premda je vlada ovaj mjesec dozvolila korištenje tekst poruka, njihov broj ograničen je na 20 dnevno.
Kina tvrdi da do ovih mjera u pokrajini Xinjiang dolazi uslijed zabrinutosti glede sigurnosti, te da ove godine planiraju udvostručiti izdvajanja za sigurnost u zapadnom dijelu zemlje. Izvan pokrajine Xinjiang, Kina često povezuje cenzuru interneta sa svojom kampanjom protiv pornografije.
Medijski izvori u ovoj zemlji javljaju o pojačanoj suradnji vlade i operatora mobilne telefonije s ciljem nadgledanja tekst poruka, kako bi se spriječilo slanje poruka sa seksualnim sadržajem. Mobilni telefoni važan su način komuniciranja u Kini – prošle godine više od polovice svih građana imalo je mobilne telefone, a kompanija China Mobile kaže da su njihovi korisnici poslali više od 600 milijardi tekst poruka u 2008.
No, Kina rutinski blokira i internetske stranice stranih novinskih agencija, uključujući i stranice Glasa Amerike, kao i nekih aktivističkih grupa. Stranice za umrežavanje i druženje, poput Facebooka su također najčešće blokirane. Aktivisti za ljudska prava kažu da su ovakve mjere ustvari samo izgovor za vladu da ograniči komunikacije.
Pravnik i aktivist za ljudska prava iz Pekinga, Lui Xiaoyuan ističe da zakon o nadgledanju tekst poruka nema standard koji bi mu omogućio da prepozna poruke koje su šaljive, i ne predstavljaju nikakvu stvarnu prijetnju. On kaže da vlada ne smije zanemariti i pravo građana da slobodno koriste svoje mobilne telefone.
Kina također intenzivno nadgleda što njeni građani, ali i drugi, govore o njoj na internetu. Američki intenetski div Google kaže da su hakeri nedavno upali u e-mail račune njihovih korisnika sa, kako se čini, namjerom da špijuniraju aktiviste za ljudska prava.
Google sada razmišlja o povlačenju iz Kine, ukoliko im ne bude dozvoljeno da rade slobodno, i bez cenzure. Kineske vlasti su opetovano zanijekale odgovornost za ove hakerske napade, i ponavljaju da je korištenje interneta slobodno, no da se Google mora ponašati u skladu sa internetskim zakonima te zemlje.
Kineski građani su, međutim, pronašli načine da se koriste internetom usprkos zabranama, te su razvili čitav jedan internetski jezik, kako bi izbjegli cenzuru. Još jedan od načina da to postignu jest korištenje proxy servera, i virtualnih privatnih mreža, pomoću kojih se kompjuter u Kini može povezati sa stranim serverom i koristiti internet, bez da naleti na filtere koje je postavila vlada.
Premda je svakim danom sve više načina da se izbjegne takozvani “Veliki zaštitni zid”, vlada u Pekingu također pronalazi nove načine da kontrolira telekomunikacije i informacije na internetu. Mnogi korisnici interneta u Kini čekaju da vide hoće li Googlove prijetnje prisiliti Kinu da jasno pokaže kako nema namjeru dozvoliti potpuni i slobodni pristup međunarodnim komunikacijama.