Linkovi

Broj Amerikanaca koji će izgubiti kuće rast će i u 2010.


Premda postoje naznake da se američka ekonomija oporavlja, neki su sektori i dalje u recesiji. Stopa neuposlenosti na najvišoj je razini u posljednjih 26 godina i još uvijek iznosi 10 posto. Ekonomisti predviđaju da će broj Amerikanaca koji nisu u mogućnosti otplaćivati zajmove i koji će izgubiti svoje kuće nastaviti rasti i u ovoj godini.

Inače, većina ljudi koji su izgubili svoje domove uspiju naći nova mjesta za stanovanje. No, neki nisu te sreće, i završavaju u prihvatilištima za beskućnike, ili čak na ulici. Slijedi priča iz grada Lebanon u saveznoj državi Tennessee.

Čini se da svaki kvart ima jednu mamu koju sva djeca poznaju, a u ovom kvartu ta mama je Tammy Renault. No, Tammy nikada nije očekivala da će biti super mama baš u ovom kvartu – u kampu Timberline u gradiću Lebanon, savezna država Tennessee.

Obitelj Renault jedna je od više od 20 beskućnih obitelji koje ovdje žive. Kamp Timberline je mjesto gdje bi ste postavili šator ili kamp kućicu, i prespavali najviše jednu ili dvije noći. Obitelj Renault ovdje živi još od rujna prošle godine.

Tammy kaže da su izgubili lijepu, trosobnu kuću, i postepeno završili na ulici, nakon što je, prije dvije godine, njen muž izgubio posao u građevinarstvu.

“Negdje oko godinu dana uspjevali smo donekle podmirivati troškove života, no budući da se ekonomija nije oporavljala, mom suprugu nitko više nije nudio posao”.

Njen suprug, Troy Renault kaže da su, kad je ponestalo novca, prisiljeni donjeti neke teške odluke.

“Počeli smo razmišljati o tome je li bolje nastaviti otplaćivati kredit na kuću, i zadržati krov nad glavom, ali živjeti bez struje i vode, ili ostati bez kuće, ali podmiriti ostale osnovne životne potrebe. U jednom trenutku, preskočili smo nekoliko rata kredita za kuću, i izgubili smo dom”.

Tammy, Troy i četiri, od njihovih petoro sinova, sada žive u poklonjenoj kamp kućici. Tammy Renault kaže da njena obitelj sada shvaća što to znači biti beskućnikom.

“Nazivaju nas svakakvim imenima, rugaju nam se. Kada susretnem ljude s kojima sam se nekada družila, okreću glavu od nas, i uopće nas i ne pozdravljaju, jer ih je strah, i jednostavno ne znaju što bi rekli”.

Lokalna zajednica također se mora nositi sa beskućništvom. Liz Reese nedavno je otvorila prvo prihvatilište za beskućnike u ovom gradu. Kaže da su se gradski čelnici u početku pitali postoji li uistinu potreba za takvim prihvatilištem, no ono je potpuno puno svaku noć u posljednjih šest mjeseci.

Gospođa Reese kaže da je bilo slučajeva kada su neke ljude morali smjestiti u hotele ili u kampove poput Timberlinea. Dodaje da dnevno dobiju između 7 i 14 poziva, a da se ti brojevi povećavaju, kako se ekonomska situacija pogoršava.

Radi se o ljudima, objašnjava ona, koji su završili fakultete i doktorate. Neki od ljudi koji im se sada obraćaju za pomoć do jučer su imali kuće vrijedne i do 400 tisuća dolara. Obitelj Renault ne vjeruje da će uskoro biti u mogućnosti napustiti ovaj kamp.

No, to im i ne smeta onoliko koliko bi se moglo očekivati. Troy Renault dodaje da se Amerikanci uvijek pokažu u najboljem mogućem svijetlu upravo u najtežim vremenima.

XS
SM
MD
LG