Prije točno sto godina – 23. siječnja 1910. godine – u selu Liberchies, u Belgiji, rođen je Django Reinhardt. Postat će gitarist, legenda Gipsy jazza ili Gipsy swinga, glazbenog idioma koji je sâm i začeo, a koji zbog njegovih uglavnom francuskih korijena, znamo i kao Jazz manouche.
Izraz “genij” često koristimo kad govorimo o umjetnicima, nekad im ga pripisujemo s punim pravom, nekad se njime i razbacujemo, činimo to bez puno razloga ili temelja. Ako se on istinski odnosi na bilo koga, onda je to svakako Django Reinhardt. Jer taj ciganski, romski, Manouche, Hot Club, swing, gipsy gitarist, zvali ga kako nam drago, tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća kreirao je, u Parizu, novi stil u glazbi, ispreplitanjem elemenata romske glazbe sa swingom tog razdoblja, zadivio publiku novom, jedinstvenom, dotad neviđenom, virtuoznom tehnikom na gitari i tako postao jedan od rijetkih Evropljana koji će značajno utjecati na američku umjetničku formu, na autohtoni američki žanr jazza.
Stota godišnjica rođenja Jean-Baptistea “Djanga” Reinhardta slavit će se ove godine u Evropi, Americi i mnogim drugim dijelovima svijeta. Često ga i smatraju najboljim jazz gitaristom svih vremena. U Americi, cijeli je niz glazbenika koji su izražavali divljenje za Djanga i koji su vlastiti stil razvijali pod utjecajem “djangoisama” – od Charlieja Christiana i Wesa Montgomeryja, Lesa Paula i Joea Passa. B. B. Kinga, Santane, Jerryja Garcije, Hendrixa, Stevie Ray Vaughna, do Chata Atkinsa, Willieja Nelsona. Atkins je Djanga stavio na prvo mjesto svoje liste Deset najutjecajnijih gitarista 20. stoljeća (sebe tek na peto mjesto tog popisa).
Godine 2005., Michael Dregni, autor iz Minneapolisa koji redovito surađuje sa časopisom Vintage Guitar, također Acoustic Guitar i Guitar Player, objavio je knjigu “Django: The Life and Music of a Gypsy Legend,” dao njome definitivni portret tog velikog gitarista. Razgovor s Michaelom, o životu i radu i značaju Djanga Reinhardta, kao i o utjecaju i popularnosti koju Django i danas uživa, u Americi i drugim zemljama, prenijet ćemo iduće subote, u ovo isto vrijeme. Ali, večeras, na dan kad je Django rođen, prije sto godina, neka bude njegova glazba, barem par njegovih klasika, jazz standarda.
Za početak, “Nuages” (Oblaci), jedna od njegovih najpoznatijih, snimio ju je u oko 13 verzija, jedna je od glavnih gipsy-swing repertoara.
Još 1934., Django je s pariškim violinistom Stéphanom Grappellijem osnovao Quintette du Hot Club de France – samo tri gitare, violina i bas - i počelo je jedno dugogodišnje glazbeno partnerstvo. Jedna koja je iz njega nastala, vjerojatno najčešće izvođena, najčešće na repertoaru drugih jazz glazbenika – “Minor Swing”.
Za kraj još jedna s Djangom Reinhardtom i Stéphanom Grappellijem – “Djangology”.
