U svijetu danas postoji previše siročadi. Djeca su bez roditelja ili zbog rata ili zbog bolesti, poput AIDS-a. O mnogima se brinu rođaci, no mnogo više njih su štićenici privatnih ili državnih sirotišta. Ustaljeno je mišljenje da te institucije nisu baš najbolja mjesta za odgoj djece. No, jedna nova analiza pokazuje da su djeca u ovim ustanovama, zapravo, dobro zbrinuta. Prilog Rose Hoban.
Pri spomenu riječi “sirotište,” većini ljudi na Zapadu pred očima se pojavi slika sivih, prenapućenih mjesta s neishranjenom i nesretnom djecom.
Međutim, Catherine Whetten sa američkog sveučilišta Duke kaže da u mnogim dijelovima svijeta to nije slučaj. Ona je nedavno provela opsežno istraživanje o skrbi za siročad u zemljama u razvoju. Rezultati su pokazali da institucijama koje se brinu za siročad upravljaju ljudi kojima je zaista stalo do te djece: "Ponekad se za tu djecu prvo pobrinu pastor i njegova žena. Pošalju ih potom u obitelji za koju se zna da je emocionalno najspremnija brinuti se za njih. Ponekad ih direktno udomljavaju obitelji. Iznenadilo nas je da veliki broj skrbnika za svoj trud i ljubav ne žele biti plaćeni."
Kako bi istražila je li zbrinutoj djeci zaista dobro, Catherine Whetten je sastavila popis stotina sirotišta u različitim zemljama. Od njih je nasumce odabrala različite institucije – neke se financiraju na lokalnoj razini, neke su crkvene, a neke državne. Na kraju je posjetila sirotišta u Tanzaniji, Keniji, Etiopiji, Kambodži i dvama kulturalno i vjerski različitim područjima Indije. Zbrinutost 250-ero djece u ovim institucijama usporedila je s onima koje su zbrinule pojedine obitelji.
Ustanovila je da su djeca koja žive u ustanovama jednako dobro zbrinuta kao i njihovi vršnjaci koje su posvojile obitelji: "Ispitali smo njihove kognitivne sposobnosti i njihovu memoriju, analizirali njihovo ponašanje,proučili emocije te fizičko zdravlje… Zaključili smo da je djeci koja su smještena u ustanove zapravo bolje nego onima koja su u obiteljima."
Međutim, Catherine Whetten priznaje da nisu sve institucije iste kvalitete. No, rezultati ove studije u suprotnosti su s onime što mnogi misle o sirotištima. Ova američka znanstvenica ističe da su rezultati važni za vladine i za ne-vladine organizacije koje financiraju zbrinjavanje siročadi, te dodaje da bi oni mogli pokazati put ka stvaranju modela za kvalitetniju skrb nad djecom bez roditelja.
Članak Catherine Whetten objavljen je u internetskom časopisu PLoS One.