Otac Butch episkopalni je svećenik koji upravlja povrtnjakom crkve Svete Marije. No, taj je povrtnjak vlasništvo lokalne zajednice. Obrađuje ga 30-ak ljudi, uglavnom iz Latinske Amerike. Neki od tih vrtlara prodaju ili daruju svoje voće i povrće ljudima iz zajednice. Otac Butch kaže da povrtnjaci donose mnoge prednosti njihovoj zajednici:
"U središtu grada imamo zelenila. To je mjesto gdje se okupljaju članovi naše zajednice. Štogod da uzgajaju, pomaže im u druženju i izgradnji njihove zajednice."
Vrtlari često u grupama dolaze uzgajati i brinuti se za svoje usjeve, plijeviti i čistiti vrt. Ti zajednički napori, kaže otac Butch, koji potiču dijeljenje, timski rad i druge pozitivne vrijednosti, dokaz su da povrtnjaci i voćnjaci mogu pomoći cijeloj zajednici:
"Za nas je to i mogućnost da utječemo na način kako se ljudi odnose jedni prema drugima. Oni ovdje uče kako se brinuti jedni o drugima. Na primjer, ako netko dođe sam, a vidi da parcela za koju se brine netko drugi nije očišćena, ta će se osoba pobrinuti da je počisti. To je poput dobrosusjedskih odnosa."
Većina vrtlara kaže da dolazi ovdje jer vole uzgajati povrće, vole pratiti kako ono raste. Al Renner bivši je uposlenik svemirske industrije, a sada direktor Vijeća vrtova losanđeleski zajednica, koje nadgleda 80 vrtova u regiji. On kaže da gotovo svi koji sudjeluju u održavanju povrtnjaka dolaze iz obitelji nižih primanja. Vrtovi im, kaže on, služe kao jamstvo da će imati dovoljno hrane za svoju obitelj. Ta je hrana, dodaje Al Renner, svježa i bogata vitaminima i mineralima, i vrlo se malo toga baca:
"Ovakvo zajedničko uzgajanje vrtova održivo je jer je izravno: obrađuju ih oni koji svoje proizvode i konzumiraju. To je lokalno uzgojena hrana koja ide direktno iz vrta na tanjur."
Al Renner dosta vremena provodi radeći na organskom povrtnjaku Sorano Canyon, u losanđeleskoj zajednici Watts, bujnom i plodnom prostoru površine od pet jutara, čiji urod često premašuje očekivano. Zbog viška plodova, ta je površina podijeljena na dijelove koji se koriste za konzumiranje od strane vrtlara – uglavnom umirovljenika - te one namijenjene restoranima ili lokalnim bankama hrane.
Clift Johnwell pomaže voditi obrađivanje jednog drugog povrtnjaka u središtu Los Angelesa. U njemu se mogu vidjeti zeleni listovi plodova kupusa, cikle, cvjetače i ostalih vrsta povrća. Sa strane se nalazi kućica koja služi kao privremeno spremište, a u kojoj radnici nakon rada u vrtu igraju domino. Charley Jones, koji se brine o jednom od tih povrtnjaka, nudi nekoliko jednostavnih recepata za uspješan uzgoj zelenog lisnatog povrća:
"Na taj se način hranite zdravo. Uz zeleno povrće skuhajte par purećih vratova i to je to. Ja ih ponekad samo prođem kroz sokovnik i napravim zeleni sok – to možete i vi. Sa svojih 80 godina osjećam se jako dobro."
Odis Walker direktor je povrtnjaka Greater Watts i, kao i Clift Johnwell i otac Butch, kaže da obrađivanje povrtnjaka vraća žitelje grada zemlji, i istovremeno ih podučava nekim važnim lekcijama:
"To nam pokazuje da ljudi mogu preživjeti. Ako može preživjeti jedna biljka, onda možemo i mi. Sve je to jedan ciklus."
Ovi urbani vrtlari kažu da vrtovi koje dijele zajednice pomažu hraniti ljude danas, a gradove će održavati zdravijima za generacije koje dolaze.