Prva postaja američkog predsjednika Baracka Obame u Kini krajem ovog mjeseca bit će Šangaj, financijsko središte te zemlje. Američko-kineske gospodarske veze sve su važnije u cjelokupnom odnosu ovih dviju zemalja, do te mjere da neki vjeruju da Washington namjerno izbjegava razgovore o prijepornih pitanjima s Kinom.
Od velikih trgovačkih centara u Sjedinjenim Državama, ispunjenih robom proizvedenom u Kini, do zaposlenih kineskih tvornica gdje se ta roba proizvodi, jasno je da dvije zemlje računaju jedna na drugu. Unatoč globalnoj financijskoj krizi, Sjedinjene Države su i dalje najpouzdaniji kineski klijent, a Peking najveći svjetski kupac američkog vladinog duga.
Nicholas Lardy, ekonomist i znanstvenik pri Institutu Peterson u Washingtonu, kaže da je nevoljkost Kine da prihvati derivacijske pozajmice i ostale visokorizične financijske proizvode pomogla zaštiti tu zemlju od negativnog učinka svjetske ekonomske krize, i istovremeno dramatično promijenila njen odnos sa Sjedinjenim Državama:
"Naravno, sad su nam Kinezi počeli držati predavanja o tome kako bi trebali balansirati naš proračun i sačuvati vrijednost dolara da bi izbjegli inflaciju…Dakle, taj je odnos sada, u neku ruku, obrnut."
U Kini se ove godine očekuje gospodarski rast od preko osam posto, a općenita otpornost zemlje na globalnu financijsku krizu unijela joj je povećano samopouzdanje na međunarodnoj ekonomskoj sceni. Peking se sve više smatra ključnim igračem u pregovorima o globalnim problemima – bilo da se radi o pomoći u oživljavanju svjetskog gospodarstva ili o borbi protiv klimatskih promjena. S takvim, sve većim, utjecajem, neki smatraju da administracija predsjednika Obame čini sve što može samo da ne naljuti Peking.
Kritičari primjećuju da je, za nedavnog posjeta Dalai Lame Sjedinjenim Državama, predsjednik Obama odgodio susret s njim do svog puta u Kinu. Oni dodaju da Washington izbjegava ozbiljne kritičke razgovore o vrijednosti kineske valute, kako su to radile prijašnje administracije. Randy Schriver vodi istraživačku organizaciju Project 2049 koja se bavi problemima azijske regije i gospodarskim usponom Kine. On kaže da pristup Obamine administracije u konačnici možda neće uroditi plodom:
"Potezi predsjednika Obame - odnosno ekonomska suradnja bez obzira na to što činimo ili ne činimo u vezi nekih drugih važnih problema - mogli bi predstavljati prepreku cjelokupnoj suradnji s Kinom."
Vrijednost kineske valute već je dugo problem koji razdvaja dvije zemlje. Kinu se često optužuje da potcjenjuje yuan kako bi držala nisku cijenu izvoza. Tijekom svoje predsjedničke kampanje, Barack Obama otpužio je Kinu da manipulira svojom valutom. No, nakon što je stupio na predsjedničku dužnost, Ministarstvo financija izbjegavalo je strožije optužbe i samo je izrazilo ‘ozbiljnu zabrinutost’ o ‘fleksibilnosti’ kineske valute. Međutim, Nicholas Szechenyi iz Centra za strateške i međunarodne studije kaže da washingtonski pristup nije baš toliko blag:
"Istina je, čini se, da administracija pridaje nešto manje pažnje problemu ljudskih prava, kako bi više poradila na ekonomskim pitanjima i drugim globalnim pitanjima kao što su klimatske promjene. S druge strane, uvedene su strožije regulacije na trgovinskom planu - na uvozu kineskih guma i čelika. Mislim da je to pitanje ravnoteže i onog za što ćemo angažirati Kinu."
U rujnu, Washington je povisio uvozne tarife na robu iz Kine, a nedavno je nametnuo i nove carinske pristojbe na uvoz čeličnih cijevi iz te zemlje. Kina je odgovorila uvođenjem vlastite tarife, te dodatne kontrole pilećeg mesa i auto dijelova uvezenih iz Sjedinjenih Država. Neki stručnjaci upozoravaju da bi ove mjere mogle izazvati trgovinski rat, dok drugi tvrde da one predstavljaju sasvim normalne trgovinske odnose.
Bilo kako bilo, u odnosima između dvije zemlje postavlja se pitanje tko koga više treba? Douglas Spelman iz Međunarodnog znanstveno-istraživačkog centra Woodrow Wilson kaže da obje zemlje trebaju jedna drugu:
"Iskreno rečeno, prije 10 godina, rekao bih da je Kina više trebala nas. No, danas mislim da je to zaista odnos međusobne ovisnosti, posebice na ekonomskom planu."
Kritičari Baracka Obame tvrde da će njegov put u Kinu biti test kojim će se utvrditi mogu li Sjedinjene Države i Kina poboljšati svoje odnose, i hoće li američka prešutna suglasnost s nekim pitanjima dovesti do konkretnih rezultata u vezi drugih pitanja.