“Speed of Life” prvi je album legendarnog Nitty Gritty Dirt Banda u pet godina, njihov trideset i neki u 45 godina postojanja.
Baš kad smo već počeli misliti da im je nakon toliko godina vjerojatno dojadilo i da s pravom počivaju na lovorikama, Jeff Hanna, Jimmie Fadden, Bob Carpenter i John McEuen, – zajedno Nitti Gritty Dirt Band – pojavljuju se s novim studijskim albumom “Speed of Life” i njime samo još jednom potvrđuju svoje davno zasluženo mjesto na Americana glazbenoj sceni.
Često ih se i navodi kao “katalizatore cijelog jednog pokreta u countryju i roots glazbi.” Naime, bend koji je, u proljeće 1966. godine, počeo u Long Beachu, u južnoj Kaliforniji, kao jug band, onda prerastao u country-bluegrass-roots-folk-rock bend, odigrao je, 1972. godine, važnu ulogu svojim epskim “Will the Circle Be Unbroken” i njime moguće udario temelje stvaranju žanra danas i poznatog kao Americana. Taj je album bio jedan od definirajućih trenutaka u nešvilskoj, a i američkoj, glazbenoj povijesti. Kao takav se i čuva u Kongresnoj knjižnici, u Nacionalnom arhivu zvučnih zapisa. S nastavkom tome albumu, 1989. godine, zaradili su tri Grammyja i još važnije – dodatno proširili i obogatili listu suradnika.
U svojih 45 godina postojanja, Nitty Gritty Dirt Band je pokrio puno stilskog teritorija; njih same može se svrstati u više raznih žanrova. Više raznih i nalazimo u 13 skladbi njihovog najnovijeg albuma, ali zajednički im je nazivnik svima – country.
Od prve – “Tulsa Sounds Like Trouble to Me” – pa do zadnje – cajunski začinjene “Good to Be Alive,” album “Speed of Life” uzbudljiva je avantura kroz Americanu dok Nitty Gritty Dirt Band, u trinaest skladbi, spaja elemente countryja, folka, bluegrassa i rocka.
Jedna od najboljih je country-blues pod naslovom “Jimmy Martin,” posvećena jednome od možda manje poznatih pionira bluegrassa. Martin se sa Nitty Gritty Dirt Band pojavio u sva tri dijela serijskog Will the Circle Be Unbroken (treći je “Circle” izdan 2002. godine). “Jimmy Martin” biografska je pjesma, o djetetu siromašne obitelji, koje sâmo sastavlja svoju prvu gitaru od jedne stare kutije za cigare i nekoliko žica, postaje jedan od najboljih solista u bendu Blue Grass Boys, Billa Monroea, osniva vlastiti – Sunny Mountain Boys, dobija titulu “Kralja bluegrassa,” ali njegov životni san – da bude primljen u članstvo Grand Ole Opry – neće biti ostvaren nikada. Martin je umro 2005. godine.
Raznoliki materijal na albumu “Speed of Life” (NGDB/ Sugarhill), rezultat je uglavnom zajedničkih napora četvorice talentiranih glazbenih veterana koji zajedno imaju gotovo dva stoljeća iskustva. Među najboljim materijalom albuma i onaj je iz nekih drugih izvora. S dobro poznatima “Stuck in the Middle” i “Going Up the Country,” klasikom Woodstocka i izravnom vezom s onim razdobljem nastanka Nitty Gritty Dirt Banda, bend se i zabavlja kao da je još uvijek 1969. godina. “Going Up the Country,” poznata nam iz Canned Heat repertoara, na albumu “Speed of Life” je više bluegrass, s prekrasnim zvucima McEuenovog bendža i usne harmonike Jimmieja Faddena.
“Speed of Life,” jednog od najinovativnijih bendova u američkoj roots glazbi, nije, istina, ni po čemu više “pionirski,” kao što je bio “Will the Circle Be Unbroken” ili “Fishin’ in the Dark,” već samo album s glazbom koju Nitty Gritty četvorka voli, u kojoj neizmjerno uživa, u kojoj se vrlo dobro zabavlja i kojom nas vrlo dobro zabavlja. Ne mala stvar, kad se uzme u obzir da je bend ušao u četvrto desetljeće života. I ne samo to – sa “Speed of Life,” pravom feštom Americane, potvrđuju talent i vještine koji ih mogu činiti relevantnima još godinama.
Kod drugih glazbenika i kod svojih vjernih, starih štovatelja još uvijek rangiraju visoko; “Speed of Life,” s jednim novim, svježijim i modernijim zvukom, trebao bi im donijeti i nove poklonike, među mlađim slušateljima.
