“Svi su goli, nemaju nikakvog znanja o oružju, svi su kukavni jer tisuću njih nije se usudilo pred nas, tri kršćana. Stoga, podesni su za upravljanje, da ih se na rad navikne, da šiju, da čine sve što će biti potrebno, da sela grade, da ih se nauči da odjećom pokrivaju svoja tijela i da naše običaje slijede.”
Tako je Kristof Kolumbo zapisao u svoj dnevnik 16. prosinca 1492. godine, nakon susreta s grupom Indijanaca na otoku Hispaniola.
Prema jednoj školskoj pjesmici, In fourteen hundred ninety-two Columbus sailed the ocean blue … i otkrio Ameriku. Ako američka djeca školu završe pamteći samo jednu godinu, onda će to biti ta – 1492. godina. Oni koji su bili bolji učenici odverglat će još i imena Kolumbova tri broda - Niña, Pinta i Santa Maria. S ta je tri broda Kolumbo napustio Španjolsku i, kako pjesmica dalje kaže – plovio po suncu, kiši i vjetru.
Zadnjih godina stari pomorac plovi nekim vrlo uzburkanim vodama. Naročito pred savezni praznik koji nosi njegovo ime, a slavi se svakog drugog ponedjeljka listopada.
Savezni praznik, a “slavi” se u samo u 33 od 50 saveznih država? A i u mnogima od njih, uz parade i zabavu, obilježava se i prosvjedima?
Oko Kolumba i njegovog “otkrića” Amerike dugo se već vodi polemika. Pulitzerovac Samuel Eliot Morison svojom je biografijom Kristofa Kolumba – Admiral of the Ocean Sea – još 1942. godine upozorio da djeca u školama na sjevernoameričkom kontinentu krivo uče i da postoje i neke druge prilično uvjerljive i valjane teorije ako već ne i konkretni dokazi o tome tko je, od Evropljana, prvi stupio na tlo Amerike, od Vikinga Leifa Ericsona pa do portugalskih moreplovaca.
G. 1996., profesor povijesti James Loewen u svojoj je knjizi The Lies My Teacher Told Me, upozorio i na neke druge aspekte cijele priče kao, primjerice, činjenicu da i udžbenici i nastavnici još uvijek previše ističu Kolumbova djela, a ni riječi ne govore o njegovim nedjelima.
Tko je i kada točno prvi do Amerike došao, kako, zašto… mnoga pitanja ostaju neodgovorena, a priča o Kolumbu u zadnje vrijeme još više tamni, pod optužbama za genocid nad domorodačkim narodima, za početak trgovine robovima, za donošenje, u obje Amerike, filozofije o dominaciji koja do danas ustraje, dominaciji nad drugim narodima, nad okolišem, nad drugim sustavima vjerovanja, dominaciji muškaraca nad ženama…. i to su samo neke od optužbi koje na račun Kolumba sve glasnije upućuju indijanski narodi, samo neke od optužbi od strane organizacije Transform Columbus Day, koja i ove godine, kao što to čini već više godina, poziva na demonstracije u središtu Denvera gdje paradu, s velikim ponosom, održava talijansko-američka zajednica.
Poziva na demonstracije pod sloganom: Prije sto godina ovdje je sve počelo, na stotu obljetnicu – prekinimo!
Kolumbov dan, kažu oni, slavi doktrinu otkrića – legalni proces kojim je od indijanskih naroda oduzimana njihova zemlja, proces koji se i danas nastavlja, takvom čovjeku ne podižu se spomenici, njegovo se ime ne slavi praznikom i paradama.
Nije teško razumijeti ni razlog za slavlje talijanske zajednice, a ni razlog za prosvjedovanje, indijanske. Jedni se Kolumbom ponose, dan je prilika za etničko slavlje, kao što je i u mnogim drugim američkim gradovima koji imaju brojne talijansko-američke zajednice; za druge, susret koji se odigrao 12. listopada 1492. godine donio je razorne posljedice.
Ali malo teže je razumijeti - zašto Denver, daleko, daleko od obale, zašto ne neko od mjesta na atlantskoj obali Amerike, zar to ne bi bilo donekle logičnije iako se, istina, Kolumbo iskrcao samo na jednom od karipskih otoka, daleko dolje? Denver, Kolorado, stoga što je u njemu, 1907. godine, prvi puta službeno proslavljen Dan Kolumba. Zahvaljujući čovjeku po imenu Casimiro Barela. Rođen na području današnjeg New Mexica, 1847. godine, Barela je bio pokretačka snaga iza uvođenja Kolumbovog dana. U Colorado je preselio 1867.,bavio se mnogim unosnim poslovima, bio i državni senator godinama. Na njegov poticaj, u mjestu Pueblo podignut je spomenik Kristofu Kolumbu.
Na svečanosti otkrivanja, 12. listopada 1905. godine, Barela je i govorio o Kolumbu kao “čovjeku skromna porijekla koji je toliko učinio u ime civilizacije i ljudskog napretka otkrivanjem Novoga svijeta, u kojemu danas toliki narodi žive slobodno i neovisno, u miru, veselju i slozi.” Rekao je Barela tada još i to da Kolumba, eto, svojataju i Talijani i Portugalci i Španjolci, ali da Kolumbo nije svojina samo jedne zemlje nego pripada cijeloj latinskoj rasi. Barela je sasvim sigurno na umu imao praktičnu politiku, jer bilo je to desetljeće velikog priljeva talijanskih doseljenika u državu. G. 1900. bilo ih je samo 517; već 14.375 do kraja tog desetljeća. Senator Barela dobijao je veliki broj novih birača i u svom okrugu, Las Animas County, u Koloradu.
Promicanje Kolumbovog dana bio je način njihovog ujedinjavanja, bez obzira kojeg oni bili porijekla. I 1907. godine, njegova ideja o stvaranju praznika postala je zakon, a u glavnom gradu, Denveru, bila održana prva parada. U New Yorku će to biti tek dvije godine kasnije, 1909. godine. No, tek 1937., predsjednik Franklin Delano Roosevelt proglašava 12. listopad Danom Kolumba, nacionalnim praznikom. Richard Nixon praznik premješta na drugi ponedjeljak listopada.
U mnogim saveznim državama, međutim, praznik se ne slavi, svakako ne kao Dan Kolumba. Ne nužno na isti datum, ali umjesto Dana Kolumba, Južna Dakota, primjerice, ima Dan indijanskih naroda; praznik se ne slavi službeno u Minnesoti, u Nevadi, u nekim drugim saveznim državama jednostavno ga se ignorira. Dan Kolumba se osuđuje kao “slavlje rasizma i genocida.”
Časopis Time pisao je u prosincu 1999. godine: “U svojoj smrti, Kolumbo je predmet ismijavanja. Vasco da Gama je doplovio do Indije; Magellan plovio preko dva oceana; Cortés bio osvajač Meksika. Kolumbo nije čak bio u stanju niti utemeljiti koloniju na Karibima. Oni koji su u novi svijet došli nakon Kolumba, oni su bili ti koji su od njega napravili nešto poput vječnog paradoksa, simbol ponosa i rječkanja, simbol svoje potrage za identitetom. Građani Sjedinjenih Država počeli su mjestima davati ime Columbia i Kolumbo je postao etnička ikona milijunima imigranata. Drugi su ga prozvali “civilizatorom,” ali to je mnoge razjarilo. Zar nije bio glasnik užasa i strahota za domorodačke kulture i stoga ‘najmrtviji od svih mrtvih bijelaca?’ Debata nastavlja… Kolumbo je bio svojeglav i zadrt i imao potpuno pogrešne ideje o pronalaženju Kine, s druge strane mora. Ali rekao je da nikad neće biti zaboravljen i nije, ni nakon pet stotina godina.”
Nakon pet stoljeća, Kolumbo ostaje tajanstvena i kontroverzna ličnost koju su, tijekom povijesti, opisivali i kao najvećeg moreplovca i kao vizionara i kao genija i kao mistika i kao nacionalnog heroja, ali i kao neuspjelog upravljača, naivnog poduzetnika i kao okrutnog i pohlepnog imperijalista.
Praznik koji njegovo ime nosi najmanje je slavljeni praznik u Sjedinjenim Državama, svakako u državama s većim brojem indijanskog stanovništva. U tim državama, jedan drugi ritam odzvanja, star već 20.000 godina.
Mnogi indijanski narodi, na oba američka kontinenta, i kažu: Nije Kolumbo otkrio Ameriku nego mi – Kolumba!