1955. godine Albert Miller je na svom imanju u Pennsylvaniji primijetio svjeze iskopanu jazbinu svisca.Kao arheolog-amater, odmah je vidio priliku da malo bolje ispita ovo mjesto jer je vjerovao da su bas na njegovoj zemlji nekad zivjeli Indijanci.Prosirio je jazbinu, rupu u zemlji, i pronasao dokaze svojoj teoriji.Osamnaest je godina moralo proci prije nego sto ce se arheolozi ozbiljnije posvetiti toj lokaciji - i otkrili su najstarije dokaze ljudskog zivota u Sjevernoj Americi.
Prije puno, puno vremena, prije egipatskih piramida, na podrucje Sjeverne Amerike doselili su se prvi ljudi.Dennis Stanford, direktor Odjela paleo-arheologije u Prirodoslovnom muzeju Smithsonian u Washingtonu, te prve dosljake naziva ‘pretpaleo Indijancima:’
"Bili su lovci na veliku divljac, vrste kojih vise nema, koje su izumrle.Dokaze o njima nalazimo od zaljeva Chesapeake, na istoku, preko cijelog kontinenta na zapad, sve do San Francisca i na jug, do juznoamerickih zemalja.Njihova je kultura trajala do prije otprilike 9.000 godina kad su njih zamijenila druga, manje lovacka, a vise skupljacka plemena."
Godinama se vjerovalo da su najstariji dokazi ljudskog zivota na kontinentu Sjeverne Amerike potjecali iz razdoblja od prije 12.000 godina.Ali, kad se, pocetkom 70-ih godina, pocelo s iskopavanjem na posjedu Alberta Millera, arheolozi Smithsoniana dosli su do znacajnog otkrica.Ispitivanja su pokazala da su neki od nadjenih predmeta stari 16.000 godina. David Scofield, upravitelj arheološke lokacije Meadowcroft, kaze da rezultati ispitivanja nisu samo pomaknuli datum cetiri tisuce godina unatrag, vec su i ukazali na nedosljednosti ranijih teorija u migracijama, iz Azije preko Aljaske niz zapadanu obalu Sjeverne Amerike:
"U pocetku, to otkrice nije bilo bas dobro primljeno, jer proturjecilo je prethodnim spoznajama o prvim ljudima na kontinentu."
Stoga su mnogi arheolozi tvrdili da su predmeti nađeni na imanju Meadowcroft možda kontaminirani ili da ispitivanja na njima nisu provedena kako treba. Dennis Stanford, iz Smithosniana, medjutim, kaze da njegov muzej cvrsto stoji iza prvotnih rezultata, te da su oni bili potvrdjeni opetovano tijekom godina, uz uporabu najnovije opreme i najnovijih tehnologija:
"I sada je jasno, vecini nas, barem, da su datumi iz Meadowcrofta tocni i da govore u prilog postojanju jednog od najranijih pretpaleo naroda na podrucju Meadowcrofta.Ne, dakle, u kanadskoj pokrajini British Columbia, ni na Aljasci ni u Montani, nego u – Pennsylvaniji.A to je vrlo zanimljiv podatak."
Prema Stanfordovoj teoriji, ljudu su migrirali duz obje obale sjevernoamerickog kontinenta, a prvi stanovnici Meadowcrofta bili su rani Evropljani koji su Atlantik presli u camcima, slijedeci ribolovne puteve.
Meadowcroft je na jednom obronku, pod divovskom stijenom, i tijekom zadnjih 35 godina dvije su trecine lokaliteta iskopane.Osim po svojoj starosti, kaže Scofield, lokalitet je jedinstven i po tome sto je stoljecima bio u kontinuiranoj uporabi, od prije 16.000 godina pa sve do zadnjih nekoliko desetljeca:
"Sedamdesetih godina, ovo je bio djecji kamp.Mjesto ih je privuklo iz istog razloga kao i pretpovijesne ljude – zasticeno je stijenom, a potok je direktno ispod njega."
Arheolozi su do sada pronasli vise od 20.000 predmeta – orudje izradjeno od kamena ili zivotinjskih kostiju, dijelove grncarije i kosara, koplja... i na stotine tisuca zivotinjskih i biljnih ostataka. To ce znanstvenicima pomoci u otkrivanju prehrambenih navika raznih kultura, pracenju evolucije prirodnih vrsta, cak i klimatskih promjena.
"Nasa je misija spoznati kako su ljudi zivjeli u ovom okolisu, kakvu su interakciju s njim imali, kako su se koristili prirodnim resursima da bi prezivjeli i da bi bolje zivjeli," kaze Scofield.
Posjetitelji dolaze sa svih strana, iz Japana, Njemacke, Bosne, Brazila... pa je Meadowcroft, kaze Scofield, postao neka vrsta muzeja:
"Kao najstariji lokalitet ljudskog obitavanja u Sjevernoj Americi, on privlaci ljude jer kad dodju ovdje, stoje na istom tlu na kojemu su ljudi stajali prije 16.000 godina, a to je osobiti dozivljaj."
Iduceg ce ljeta biti obavljena iskopavanja i zadnje trecine lokaliteta.Otkrivanje predmeta koji sadrze tajne tisucljetne povijesti, to je, kaze Scofield, ono sto arheologiju cini tako uzbudljivom:
"Nikad ne znate, a to i jest jedan od najuzbudljivijih aspekata arheologije.Mozete pretpostavljati, mozete iskapati tamo gdje vjerujete da se nesto nalazi, ali dok to ne pronadjete, nitko zasigurno ne moze znati."