Tranzicija od srednje škole do koledža često je puna izazova. Kad se uz to, kao majka, morate brinuti i za novorođenče, odlazak na koledž može izgledati neostvarivim. Međutim, Sherrill Mosee kaže da sve više mladih samohranih majki uspijeva u toj nakani. U svojoj knjizi Professor, May I Bring My Baby to Class?, “Profesore, mogu li na nastavu donijeti svoju bebu?,” ona objašnjava zašto i na koji način majke to čine.
Autoricu Sherrill Mosee odgojila je samohrana majka koja je bila prisiljena odustati od svog sna o odlasku na koledž.
"Moja je majka bila tinejdžerka, kad je – sa 16 godina – rodila mog starijeg brata. U srednjoj školi puno je učila kako bi se jednog dana mogla upisati na fakultet. Bila je primljena na Sveučilište Penn State u Pennsylvaniji. Međutim, kad je pismo o prihvaćanju na sveučilište pokazala svojoj majci, mojoj baki, ona ju je pogledala i oštro rekla: ‘Ne ideš ti nikamo. Tvoja sveučilišna naobrazba nalazi se upravo ispred tebe.’ Time je, naravno, mislila na mog brata," kaže Sherrill Mosee.
Za mladu, samohranu majku sa samo srednjoškolskim obrazovanjem brinuti se za obitelj nije bilo nimalo lako. Sherrill Mosee kaže da njena majka nije imala dovoljno novca da se brine o njoj i njenom bratu. Sve je bilo problem, kaže Mosee – od zdravstvenog osiguranja i kupovanja hrane, do osnovnih namirnica za brigu o djeci. Jedna od lekcija koje je Mosee naučila od malih nogu bila je vrijednost kvalitetne naobrazbe. Ona sama završila je postdiplomski studij elektrotehnike. A tri dana nakon diplome rodila je svoje prvo dijete. No, kada je kći njenog muža zatrudnila na prvoj godini koledža, silan teret tinejdžerske trudnoće u studenata osjetio se i u njenom domu.
"Godinama smo imali pad broja trudnoća u tinejdžerskoj dobi –negdje od 1991. do otprilike 2005. godine. Onda je 2006. došlo do naglog porasta. Sjedinjene su Države te godine odjednom imale oko pola milijuna trudnih tinejdžerki. Prema statističkim podacima, manje od polovine - oko 40 posto majki tinejdžerske dobi - završit će srednju školu."
Mosee je pomogla kćeri svog supruga da završi obrazovanje, a dala si je u zadatak pomoći i drugim majkama da ostanu u školi, maturiraju i ostvare svoj san o pohađanju koledža. 1998.-e godine osnovala je neprofitnu organizaciju pod nazivom Family Care Solutions, “Rješenja za obiteljsku skrb.” Njome Mosee pomaže samohranim majkama malih primanja da plate vrtić i čuvanje djece, kako bi mogle pohađati školu. U svojoj novoj knjizi, “Profesore, mogu li na nastavu donijeti svoju bebu?,” Mosee opisuje priče iz stvarnog života o mladim ženama koje su uspjele kao samohrane majke i redovne studentice:
"Jedna od priča predstavlja mladu majku koja je zatrudnjela kad joj je bilo 14 godina. I njena majka i baka rodile su u tinejdžerskoj dobi – ciklus tinejdžerske trudnoće prenosio se s generacije na generaciju. No, ona je bila pametna djevojka. Pred maturu dobila je stipendiju za jedno lokalno sveučilište, i diplomirala je u svega tri godine. Za to vrijeme naša joj je organizacija pomogla plaćati čuvanje djeteta dok je ona bila na fakultetu. Nakon diplome odlučila je upisati pravo - to je i učinila. Njen slučaj samo je jedan od niza primjera opisanih u knjizi."
Još jedan primjer je Talia Barrows, trideset-dvogodišnja majka dvoje djece. Ona je učiteljica plesa s diplomom Sveučilišta Temple u Pennsylvaniji.
"To je zahtijevalo pažljivo balansiranje obitelji i studija. Ponekad sam se morala u potpunosti posvetiti obitelji i zanemariti učenje, ali uz uvjet da ne zaostajem s gradivom… No, nekako sam uspjela završiti," kaže Talia Barrows.
Ona u blizini nije imala nikog iz svoje obitelji da joj pomogne kroz te teške studentske godine pa je potrebnu pomoć našla drugdje. Kaže da joj je organizacija Sherrill Mosee dala stipendiju, što joj je najviše pomoglo jer je pokrilo troškove čuvanja kćerke.
Dvadeset-trogodišnja De’Asia Davis prošlog je ljeta diplomirala je sociologiju na Sveučilištu Ohio State. Još je bila na koledžu kad je ostala trudna sa svojom kćerkom Aricom, kojoj su sada dvije godine. De’Asia kaže da je glavni problem za majke koje je srela na studentskom kampusu uvijek bio čuvanje djece:
"Ponekad je poražavajuće kad morate učiti za test, a beba vam plače i morate se pobrinuti za nju. Nekoliko sam puta jednostavno bila prisiljena poslati e-mail mom profesoru i upitati ga mogu li sa sobom donijeti bebu na nastavu."
No, kaže De’Asia Davis, sve te muke su se isplatile: na kraju je dobila diplomu i vrlo je ponosna svojim uspjehom. Sherrill Mosee kaže da su mladim ženama u njenoj knjizi motivaciju da se bore i uspiju pružala njihova djeca. A sa sve većim brojem različitih programa skrbi za djecu na kampusima sveučilišta i koledža u Americi, Sherrill Mosee se nada da će i druge majke shvatiti poruku da dijete nije izgovor za napuštanje školovanja.