Svakog ljeta u Americi odumire tisuće četvornih kilometara Meksičkog zaljeva. Taj je dio Atlanskog oceana znan kao The Dead Zone, Mrtva zona. Stvorena je slijevanjem toksičnih materijala iz tvornica i kanalizacije rijekom Mississippi u Meksički zaljev. Situacija je najteža za ribare u delti Mississippija.
Zamislite da ste ribar koji lovi škampe. Svakog dana vaše brodice odlaze u iste vode u kojima ribarite već desetljećima, odakle se vraćaju pune škampa – nekoliko tona dnevno. A onda jednog dana, vrate se potpuno prazne. "Nakon redovitog ulova od preko dvije tone ribe, odjednom nemate ništa. Sve je mrtvo. Zato tu regiju i zovu Mrtvom zonom".
Dean Blanchard upravlja najvećom tvrtkom za lov na škampe u Americi, Dean Blanchard Seafood. Posljedice Mrtve zone počeo je primjećivati prije pet godina, no kaže da se ona počela razvijati puno ranije. Umjetna gnojiva već se desetljećima slijevaju u rijeku Mississippi i iz nje u Meksički zaljev. Umjetna gnojiva hrane alge koje troše sav kisik u moru. Zbog toga više nema ribe. Količina otpada sada je nevjerojatno velika.
Nancy Rabalais, biologinja mora u Centru za istraživanje mora Lumcon u saveznoj državi Louisiani, kaže da je u posljednjih nekoliko desetljeća porasla uporaba gnojiva na Srednjem zapadu gdje se uglavnom uzgaja kukuruz. To gnojivo završava u Meksičkom zaljevu. "Količina toksičnog gnojiva u moru 300 puta je veća nego polovinom prošlog stoljeća i preopteretila je cijeli sustav".
Nancy Rabalais predviđa da će ovogodišnja Mrtva zona biti skoro tri puta veća nego prije 20 godina i da će iznositi 20 tisuća četvornih kilometara. Što je ona veća, kočarice koje love škampe moraju ići sve dalje.Troškova goriva, kao I nadnice ribara, rastu.
Don Scavia, profesor na Fakultetu za prirodne resurse na Sveučilištu Michigan o tome kaže: "Na području Meksičkog zaljeva postoji ribarska industrija škampi vrijedna pola milijarde dolara. Škampi su ovisni o tom staništu. Ono što nas zabrinjava je da bi taj dio ribarske industrije mogao potpuno propasti ukoliko se mrtva zona ne sanira".
Kongres je počeo poduzimati određene mjere za rješenje ovog problema. Uvođenjem obavezne ekološke zaštite farmi i uzgajališta nastoji smanjiti količinu gnojiva i kontrolirati na koji način ih farmeri koriste. No, dio zakona o poljoprivredi je i program vladinog subvencioniranja kojim se pokrivaju troškovi proizvodnje etanola. NJim država potiče povećanu proizvodnju kukuruza - što podrazumijeva i povećanu uborabu gnojiva.
Don Scavia kaže da puno više državnog novca odlazi na subvencioniranje nego na programe za očuvanje i zaštitu farmi: za svaki dolar namijenjen tom programu odvaja se 500 dolara za subvencioniranje proizvodnje žitarica. Taj omjer zabrinjava ribara Deana Blancharda koji svakodnevno svjedoči širenju mrtve zone. No, Don Scavia sa sveučilišta Michigan je optimističniji: on kaže da već postoje programi za smanjenje dotoka toksina u Zaljev te da Kongres samo treba odlučiti koliko će se novca odvojiti za koji od tih programa.