Linkovi

Što učiniti kad tinejdžeri zadirkuju i maltretiraju svoje vršnjake?


Neka djeca misle da je zadirkivanje i maltretiranje vršnjaka koji su drugačiji od njih - 'cool.' Agresija se iskazuje na razne načine – od šaka i nazivanja pogrdnim imenima pa do ismijavanja i ogovaranja. Na žalost, takva djeca nalaze zadovoljstvo u vrijeđanju drugih. S novim tehnologijama, zadirkivanje i maltretiranje – poznato i kao bullying – poprima i nove oblike.

"Postoji tjelesno maltretiranje, u kojem je 'žrtva' fizički ugrožena.Napadnuta je šakama ili nogama, nanesen joj je bol."

Petnaestogodišnja Brigitte Berman zna o čemu govori:

"Verbalno matretiranje je kad nekome kažete nešto poput: 'debela si,' 'ružna si,' bilo što što je uvredljivo. Neverbalno maltretiranje je namjerna izolacija onih koje se želi povrijediti. A kibernetsko zadirkivanje je ono koje se u tu svrhu koristi tehnologijom."

Brigitte Berman nedavno je izdala svoju prvu knjigu, Dorie Witt’s Guide to Surviving Bullies– svojevrsni vodič za djecu koja su žrtve takvog maltretiranja od strane vršnjaka. Iako je riječ o romanu, ova knjiga temeljena je na osobnom iskustvu. Brigitte kaže da je njena sestra nedavno bila žrtva kibernetskog maltretiranja i da joj je zbog toga bilo vrlo teško.

Prije nego što je napisala knjigu, Brigitte je provela anketu na Internetu. Otkrila je da je žrtava, ali i počinitelja vrlo mnogo. Brigitte Berman naglašava da su u zaustavljanju takvog maltretiranja najvažniji promatrači – djeca koja često bez riječi gledaju kako stradava neki njihov vršnjak. Oni moraju preuzeti aktivnu ulogu, kaže Brigitte – moraju stati u obranu žrtve:

"Ne postoji nedužan promatrač. Ako primjetite da netko nekog maltretira ili zadirkuje, morate reagirati – recimo - kažite ‘Ma dajte, dečki, prestari smo za takvo što. Ajde prestanite.’ Iliporazgovarajte sa žrtvom nakon incidenta. Ili, uključite u razgovor odraslu osobu od povjerenja."

Pronaći takvu osobu od povjerenja da posreduje u incidentu od ključne je važnosti - kaže psihologinja Barbara Coloroso. Grubo, uvredljivo ponašanje, kaže ona, ne bi se smjelo smatrati normalnim, pogotovo ne među djecom i tinejdžerima:

"Ozbiljno se moraju shvatiti svi slučajevi kada se djecu naziva pogrdnim imenima vezanim uz rasu, religiju ili spol. Ili kada ih se zadirkuje zbog njihovih tjelesnih ili mentalnih karakteristika. Ili kada ih se vrijeđa zbog financijske situacije njihovih roditelja. Sve to moramo shvatiti vrlo ozbiljno."

Kada odrasle osobe – roditelji ili nastavnici - uhvate na djelu onoga koji vrijeđa ili maltretira, kao i one koji ga hrabre, ta se djeca moraju pozvati na odgovornost, kaže Barbara Coloroso. Odrasli moraju shvatiti da je današnje zadirkivanje drugačije od onog s kojim su se oni nosili kao djeca. Nekad se to odvijalo samo u školi, no danas je takvo maltretiranje njihova svakodnevica koja ne bira mjesto niti vrijeme – a to ima razarajući efekt, kaže Barbara Coloroso. Ona smatra da se djecu sustavno mora podučavati većoj toleranciji i prihvaćanju razlika:

"U školama bi morali imati programe koji bi u djeci njegovali osjećaj zajedništva, baš kao što se njeguje i osjećaj jedinstvenosti svakog djeteta. Ja sam jedinstvena isto kao i vi, no veže nas naša čovječnost."

Barbara Coloroso kaže da istraživanja pokazuju da djeca koja se od ranih dana uče toleranciji i suosjećajnosti, kasnije rjeđe postaju nasilnici.

XS
SM
MD
LG