Neki kažu da, uz dovoljno vremena, novca i poduke, svako dijete može razviti stručnost na određenom području. Drugi, međutim, inzistiraju na tome da se nadarena djeca rađaju - ne samo s talentom već i s ambicijom da taj talent usavrše u ranoj dobi. Više – u prilogu Susan Logue.
Trinaestogodišnji Gaven Largent bavi se glazbom pet godina. Počeo je s gitarom, no ubrzo je prestao, jer je osjećao kao da 'ništa ne uči, već samo čita note', što mu je brzo dojadilo. Gavenova majka Melissa kaže da je njezin sin tražio nešto više od samih nota: "Kad mu je bilo devet ili deset godina, postao je opsjednut zvukovima koje bi čuo na CD-u ili na radiju, ili slušajući živu glazbu – želio ih je otkriti, rekonsturirati. Tada smo shvatili da će to definitivno postati nešto čim će se on baviti."
Ta opsesija prepoznatljiva je karakteristika izuzetno nadarene djece, ili 'čuda od djeteta,' tvrdi pedagoginja na Boston Collegeu, Ellen Winner: "Zovem to neobuzdanom strašću. Takvu je djecu teško odvratiti od područja u kojem pokazuju visoke sposobnosti."
21-godišnji Julian Lage sa zadovoljstvom se prisjeća kako je kao dijete satima svirao gitaru. Počeo je s pet godina, a nedavno je izdao i CD. O njemu kao čudu od djeteta napravljen je i dokumentarni film. No, kaže da se nikad nije mogao poistovjetiti s tim terminom: "Mlađi glazbenici, moji vršnjaci koje su nazivali čudom od djeteta, osjećaju se omalovaženima jer se time umanjuje njihov rad – tisuće sati truda kojeg su uložili samo da bi uspjeli izvesti pravi zvuk na instrumentu."
Tako misli i Rasta Thomas, također nazivan čudom od djeteta. On danas predvodi vlastitu plesnu skupinu, Bad Boys of Dance, i kaže da bi bilo koje sedmogodišnje dijete, da prođe trening kojeg je on prošao, moglo postati savršenim plesačem.
…Nebrojeni sati i milijun dolara uloženo je u taj trening, kaže on. Međutim, Ellen Winner, autorica knjige "Gifted Children: Myths and Realities," "Nadarena djeca: mitovi i realnosti," misli suprotno: "Mislim da ta djeca zaista posjeduju veliki urođeni talent; nadareno dijete ne možete izgraditi. No, vjerujem da im se treba pružiti podrška kako bi njihove sposobnosti napredovale."
I Julian Lage i Rasta Thomas, koji je studirao na baletnoj akademiji Kirov u Washingtonu, kažu da su imali tu podršku – od roditelja, obitelji, instruktora i svega drugog koje je pogodovalo stvaranju kreativne energije. "Nikada nije bilo problema ako sam želio vježbati i deset sati na dan," kaže Julian. No, uspjeh kojeg danas kao odrasli umjetnici uživaju duguju i nečem drugom, kaže Ellen Winner: "Napisane su studije o iznimno nadarenoj djeci, ali jednom kad ona postanu odrasle osobe, za njih se često više ne čuje. Mislim da je to zbog toga što je talent kod djeteta vrlo različit od onog koji nalazimu u odrasle, kreativne osobe. Da biste bili odrasli umjetnik, na primjer, morate stvarati nešto novo, što podrazumijeva rizik."
I Julian Lage i Rasta Thomas riskirali su rano, stvarajući kompozicije i koreografije još u tinejdžerskoj dobi. I Gaven Largent krenuo je tim putem – kaže da još nije skladao previše pjesama s tekstom, ali to je nešto na čemu bi želio raditi.