U prvoj polovici srpnja, u američkom Senatu počinje postupak potvrde sutkinje Sonie Sotomayor, kandidatkinje za Vrhovni sud Sjedinjenih Država. Stručnjaci kažu da će Senat vrlo vjerojatno potvrditi njezinu nominaciju, jer u Senatu većinu imaju demokrati. Međutim, kako javlja Jim Malone, postupak potvrde kandidata za Vrhovni sud ponekad je nepredvidljiv.
Ako njezina nominacija bude potvrđena, Sonia Sotomayor bit će prva osoba južnoameričkog podrijetla u Vrhovnom sudu Sjedinjenih Država. Ova sutkinja saveznog apelacionog suda u New York Cityju ima impresivnu biografiju – sličnu onoj Baracka Obame, koji ju je i nominirao za Vrhovni sud.
Sonia Sotomayor rođena je u Bronxu u siromašnoj obitelji useljenika iz Puerto Rica. No, kao izvrsna učenica i studentica dobila je stipendije za najbolja američka privatna sveučilišta.
Opće je mišljenje da je predložena u Vrhovni sud ne samo zbog svojih profesionalnih postignuća, već i zbog svog jedinstvenog životnog iskustva – o kojem je Sonia Sotomayor izjavila i ovo: "Nastojim nikad ne zaboraviti da moje odluke kao suca imaju praktične posljedice na stvaran život – i kada je riječ o pojedincima, ali i firmama, te državi."
Sonia Sotomayor može očekivati da će od 13. srpnja – kada počinju senatska svjedočenja u postupku njezine potvrde – satima, pred kamerama, odgovarati na pitanja članova senatskog odbora za pravosuđe.
O tom postupku govori Jeffrey Rosen, profesor pravnog fakulteta sveučilišta George Washington: "Postupak potvrde kandidata za Vrhovni sud Sjedinjenih Država je u detalje razrađen ritual, sličan japanskog kabuki-kazalištu. Prije no što kandidatu postave - prilično neodređeno - pitanje, senatori dugo govore. Kandidat također nastoji biti što neodređeniji, ne želi izravno odgovoriti na pitanja. U načelu, iz tog procesa javnost ne saznaje baš mnogo."
Poznati washingtonski lobist, Tom Korologos, već četrdesetak godina priprema kandidate za Vrhovni sud za postupak potvrde. Kaže da je najvažnije – dati senatorima priliku da govore koliko god žele: "Kažem im da slijede načelo 80 prema 20. Uspješan kandidat je onaj koji govori oko 20 posto vremena, a 80 posto vremena prepusti senatorima, da govore pred kamerama. Jer, postupak potvrde zapravo ne postoji zbog samog kandidata, već zbog senatora. Oni javnosti žele pokazati da se razumiju u pravna pitanja."
Republikanac Korologos navodi slučaj Roberta Borka, istaknutog suca i pravnog stručnjaka kojeg je 1987. u Vrhovni sud kandidirao Ronald Reagan. Bork se za vrijeme svog postupka potvrde upuštao u duge intelektualne rasprave sa senatorima – i Senat ga je odbio potvrditi. Robert Bork kaže da se Senat – koji je tada, kao i danas, imao demokratsku većinu – ponio nepravedno: "O meni je bilo izrečeno toliko laži i dezinformacija, tako da sumnjam da je javnost uopće bila sposobna razumjeti moju kandidaturu na temelju moje stručnosti."
U slučaju Sonie Sotomayor, neki američki konzervativci kritiziraju njezinu izjavu prema kojoj njezino životno iskustvo – žene hispaničkog podrijetla iz radničke klase – predstavlja posebnu prednost, kada je u pitanju kandidatura za Vrhovni sud. Iako će o ovoj temi biti govora tijekom senatskih svjedočenja, stručnjaci ne očekuju da će njezina kandidatura u Kongresu biti blokirana. Naime, demokrati u Senatu imaju najmanje 59 od stotinu glasova – što je dovoljno za potvrdu Sonie Sotomayor za novu sutkinju Vrhovnog suda Sjedinjenih Država.
'Sama simbolika njezine nominacije – prva južnoamerikanka, tek treća žena na Vrhovnom sudu – govori dovoljno', kaže Jeffrey Rosen koji dodaje da 'niti jedan senator ne želi ozlovoljiti latinoamerikance, najveću manjinsku grupu u Sjedinjenim Državama.