Žitelji jednoga grada na karipskoj obali Kolumbije i ove su godine proslavili Uskrs kako to obično rade – održavanjem izbora ljepote. No, taj je izbor pomalo neobičan, jer se njime ne okrunjuje najljepšu ženu ili muškarca već – najbolje odjevenog magarca! U kolumbijskom gradiću San Antero, ovaj natječaj ima dugu povijest.
Peter Vitola odijeva magarce već više od deset godina. Ove uskršnje nedjelje, njegovog vlastitog magarca Juanchoa krasilo je na leđima nešto nalik mrtvačkom lijesu. S bokova mu se smiješi smrt s kosom i visila tri plastična vrča koja su izgledala poput boca s rumom. Peter Vitola objašnjava simbolizam magarčevog kostima i kaže da je odabrao ovaj, kao simbol borbe protiv ovisnosti o rumu. “Rum nije dobar za zdravlje,” kaže on “ljudi se lako napiju i izgube kontrolu.” Vitola zna da žiri ne ocjenjuje lijep izgled ovih životinja već, kaže, način na koji njihovi kostimi izražavaju sarkazam - dakle, njihovu poruku i kreativnost.
Svaki od 30 magaraca koji se natječu na ovom izboru ima šansu biti okrunjen kraljem ili kraljicom. Neki su odjeveni kao sumnjivi biznismeni, a neki kao pop zvijezde koje nose zastave s porukom mira. Jedna od njih čak aludira na ekonomsku krizu: vlasnik magarca drži plakat s natpisom ‘pregaženi siromaštvom.’
Sve je to poput nekog karnevala. Kao i mnogi karnevali, i ovaj festival magaraca ima kršćanske korijene. Julio Diaz nastavnik je srednje škole u San Anteru i jedan od organizatora festivala. On dobro poznaje povijest izbora za najljepšeg magarca.
Gospodin Diaz kaže da su dvadesetih godina prošlog stoljeća povorke ljudi nosile lutku Jude ulicama San Anteroa. Željeli su ga kazniti što je izdao Isusa. Tako bi ga svake uskršnje subote postavili na magarca i, nakon što bi ga prevezli gradom, spalili na lomači kad bi pala noć.
Kako su godine prolazile, tako je rastao i broj jahača magaraca, koji su počeli na njih stavljati šminku i perike. Tako je ono što je započelo kao mračna procesija postalo vrlo živahan jednotjedni festival koji danas uključuje i baseball natjecanja, književni susret i nekoliko uličnih parada.
Međutim, mjesni bi biskup želio da se sve to događa na neki drugi dan. On se žali da ovakvi festivali pretvaraju Uskrs u jednu veliku zabavu i time udaljuju ljude od Boga. No, organizatori festivala ne žele popustiti.
Gradonačelnik San Anterna, Norbely Martinez opisuje kako je njegov grad zahvalan ovoj vrijednoj životinji. “Živimo u ruralnoj sredini,” kaže on, “u kojoj je magarac vitalni dio našeg gospodarstva. Farmeri ga koriste za prijevoz korijena juke s polja. Ovdje nekad nije bilo vodovoda, pa su nam magarci služili i za dopremu vode,” dodaje gradonačelnik Martinez. San Antero ima oko 30 tisuća stanovnika i preko dvije tisuće 500 magaraca za koje žitelji kažu da su vrlo dobro zbrinuti.
Većina njih sretni su što na ovaj način mogu odati počast magarcu. Jer, kažu, on je napokon i biblijska životinja. Jedan je magarac pomogao Mariji i Josipu da pobjegnu iz Egipta, kaže jedan prolaznik. A Isus je stigao u Jeruzalem na Cvjetnu nedjelju također na magarcu. Među strastvenim poborcima festivala je i književnik Alberto Salcedo Ramos koji je održao radionice na književnom susretu.
On kaže da je magarac jedna divna i vjerna životinja, prema kojoj često ne postupamo kako treba, i koju smo nepravedno pretvorili u simbol neukosti i tuposti. Zato ga, kaže, trebamo cijeniti i dalje slaviti ovim festivalom.