Kad izgubite posao, prvo što ćete vjerojatno učiniti je da porazgovarate sa svojom obitelji o tome – što sada? Posljednjih pola godine, takve su razgovore vjerojatno vodili milijuni Amerikanaca. Chana Joffe-Walt posjetila je u saveznoj državi Washington obitelj Peterson u kojoj su u isto vrijeme posao izgubili i otac i kćer.
Gary Peterson zaposlio se u pilani u Aberdeenu, u saveznoj državi Washington, 1974. godine. Tamo je u to vrijeme radio otac njegove djevojke, koji ga je i zaposlio. Bilo mu je tada 18 godina i uskoro je oženio kćer svojeg poslodavca. Sljedećih 35 godina Gary se dizao svako jutro u tri i 30, a u tri popodne vraćao bi se s posla kući. I tako pet dana u tjednu.
U međuvremenu, rodilo mu se troje djece, rastavio se, ponovno se oženio, pa ponovno razveo, kupio kuću, poslao sina na fakultet, postao djedom. A prošle je godine u pilanu poslao još jednog člana obitelji, 25- godišnju kći Rachel. Majka dvoje djece, Rachel živi u Garyjevoj kući. Željela je ići u školu za medicinske sestre, no zatrudnjela je s drugim djetetom- a zarađivala je tek deset dolara. Pilana je plaćala 15 dolara. Osim toga, bila joj je bliska, kao obitelj:
"Pri upoznavanju, novi kolege bi rekli: 'A, to je Garyjeva kći.' Prvih mjesec i pol nisam imala imena, bila sam jednostavno 'Garyjeva kći,' priča Rachel.
Prvih deset mjeseci, to je funkcioniralo prilično dobro- dvije solidne plaće, jedno domaćinstvo. No, onda je iznenada najavljeno zatvaranje cijele pilane i svi do jednog radnika – njih 221 – bili su otpušteni. Direktor je za to okrivio tržište: danas se manje gradi i nedovoljna je potražnja za drvenom građom. Rachel kaže da nikada neće zaboraviti šok kada je saznala da se pilana zatvara:
"Bila sam više zabrinuta za mog tatu – on je na tom poslu radio punih 35 godina, u pilani se osjećao ugodno i sigurno. Mrzi me i pomisliti da bi on sada morao učiti nešto sasvim drugo, tražiti neki drugi posao. A i tko bi uposlio jednog pedeset-trogodišnjaka?"
Teško je procijeniti kako se Gary nosi s gubitkom posla. Podnosi ga stoički. No, Rachel kaže da je to za njega izuzetno stresna situacija. Gary Peterson radije okreće temu razgovora na Rachel:
"U traženju novog posla, ja se natječem s mlađim ljudima, no to me ne plaši. Inače, pilana ionako nije bila prava karijera za Rachel. Željela je postati medicinska sestra, pa će se sada možda i upisati u školu."
To bi bio jedan pozitivan rezultat njihovog otpuštanja, dodaje Gary. Rachel međutim kaže da to ne dolazi u obzir. Morat će naći novi posao, jer obitelj treba novaca.
U međuvremenu, Garyju se vrlo teško oprostiti od 'njegove' pilane. Svaki dan odlazi s još desetak bivših kolega pomoći u zatvaranju objekta – rastavlja strojeve, čisti prostorije… Iako se nada da će taj rad potrajati još neko vrijeme, ipak pomalo razmišlja o tome što bi mogao sada raditi, kakav bi posao mogao naći. Možda vodoinstalaterski? Za njega će morati puno učiti. Ili da ide za krovopokrivača - to je, kaže, već radio, no moglo bi mu u njegovim godinama biti fizički naporno.
Bilo kako bilo, otac i kći uskoro moraju odlučiti što i kako dalje. A to će promijeniti i njihov osobni, ali i obiteljski život, jer – pilana je za njih sada postala prošlost.