Osvježena verzija jednog klasika horror žanra stiže u američka kina gotovo četiri desetljeća nakon što je prvotna verzija publiku dovodila do spontanih vriskova. Alan Silverman pogledao je za nas što ima novo u filmu „Posljednja kuća na lijevo“.
Obitelj Collingwood – majka Emma, otac John i kćerka Mari – počinju idilično ljetovanje u svojoj vikendici kraj usamljenog jezera. No, sastanak njihove tinejđerske kćeri s prijateljicom, u obližnjem gradiću, pretvara se u smrtonosni košmar kada dvije djevojke padnu u ruke jedne obitelji potpuno drugačije vrste: psihopatski ubojice koji su upravo jednog iz svog klana oslobodili iz zatvora, i sad su u bijegu.
Nakon stravične vožnje u šumu, dolaze i ubojiti napadi. No, tada, zločinci se nađu odsječeni na pustom ruralnom putu pokraj jezera upravo kada stiže oluja. Oni se zapute ka svjetlu koje vide u daljini: „Posljednjoj kući na lijevo“, gdje se obrate za sklonište upravo Marinim roditeljima, koji isprva ni ne slute što se dogodilo.
Tijekom kobne noći, Collingwoodovi otkriju tko su ustvari njihovi gosti i što su učinili. Dok vani bjesni oluja, oni se bore za vlastite živote, ali, na koncu, i za osvetu.
Izvornik iz 1972. godine bio je prvi film scenarista i redatelja Wesa Cravena, onaj koji ga je otisnuo u sjajnu karijeru koja je, sa svoje strane, oživjela žanr strave i užasa.
Grčkom redatelju Dennisu Iliadisu ovo je prvi film na engleskom jeziku. Kaže da mu je cilj bio učiniti ga još realističnijim od originala. Garrett Dillahunt glumi ubojicu Kruga, Monica Potter majku Emmu Collingwood, a Tony Goldwyn oca opsjednutog osvetom.
Premda lokacija nije baš član glumačke postave, vrijedi spomenuti da u filmu „Posljednja kuća na lijevo“ šume američkog pacifičkog sjeverozapada, u Oregonu, iz ekonomskih razloga, glumi Južna Afrika, točnije lokacije oko Cape Towna.