Televizija je s nama relativno kratkih pedesetak godina, no taj je medij iz temelja promijenio način interakcije ljudi sa svijetom oko njih. Od negdašnjeg noviteta, rezerviranog za dobrostojeće, televizija je postala integralni dio života milijarda ljudi.
Među najvećim potrošačima onoga što televizija nudi su adolescenti. Neka nova istraživanja ukazuju da puno gledanja televizije može kod tih tinejđera razviti predispoziciju za depresiju.
Depresija, pak, nije samo osjećaj turobnosti; to je stanje koje onemogućava oboljelima učenje, rad, te ostvarivanje zarade u skladu s njihovim potencijalima. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, depresija je vodeći uzrok bolesti u svijetu.
"Adolescencija je vrijeme velikih previranja u fiziološkom i emocionalnom smislu. To je također i vrijeme kada većina ljudi razvije obrasce ponašanja koje će zadržati za čitav život," kaže profesor Brian Primack, sa Sveučilišta Pittsburgh, koji proučava ponašanje adolescenata.
Upravo zato je tako mnogo reklamiranja usmjereno posebice na tinejđere. Ti marketeri znaju da je točno to segment populacije odakle stiže njihovo sutrašnje tržište.
Profesor Primack je proučio podatke o oko 4000 adolescenata. Tinejđeri su odgovorili na čitav niz pitanja u vezi njihovih navika, uključujući i gledanje televizije. Znanstvenici su potom pratili ispitanike tijekom slijedećih sedam godina.
"Ustanovili smo da je podatak o vremenu provedenom na gledanje televizije, na početku studije, bio jasno povezan s nastupom depresije u sedam godina nakon toga. Suprotno tome, vrijeme koje su - prema vlastitom iskazu - proveli igrajući video igre, gledajući video snimke po vlastitom izboru, slušajući radio, nije bilo povezano s kasnijim razvitkom depresije," kaže Primack.
Primack kaže da on i njegovi kolege nisu sigurni zašto je televizija - ali ne i video igre! - bila problematična za te mlade ljude. Mladići su posebno jako bili pogođeni prekomjernim gledanjem televizije. Svi su ispitivani tinejđeri proveli prosječno dva sata dnevno pred televizorom. No, za svaki dodatni sat gledanja malog ekrana, rizik od depresije se povećao za osam posto.
Jedna od hipoteza profesora Primacka je da svaki sat gledanja televizije otima vrijeme koje bi inače bilo posvećeno drugim, pozitivnijim stvarima: "Ako bilo kojoj aktivnosti posvećujete veliku količinu vremena, sate i sate svaki dan, onda će ta aktivnost izgurati vašu sposobnost da se upustite u druge zaštićujuće aktivnosti. Ostaje nam manje vremena za razvijanje pozitivnih društvenih odnosa, za angažman u sportu, glazbi, u drugim aktivnostima koje unapređuju naše samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti."
Druga je hipoteza da su tinejđeri možda izloženi prevelikom broju negativnih prizora tijekom višesatnog svakodnevnog gledanja televizije. Primack kaže da nitko ne zna što je to u vezi s televizijom što pridonosi depresiji. No, kaže on, vjerojatno je dobra ideja ugasiti televiziju i pozabaviti se nečim drugim.
Njegovo je istraživanje objavljeno u časopisu Archives of General Psychology.