Predsjednik Obama je zapovjedio slanje dodatnih 17 tisuća vojnika u Afganistan u vrijeme kada se administracija sučeljava s teškim odlukama kako se suprotstaviti sve većoj nesigurnosti u Afganistanu i Pakistanu.
Nakon što su američki vojnici 2001. godine natjerali talibane i njihove saveznike iz al-Qaide na bjekstvo u sigurnija područja, uglavnom na granici s Pakistanom, međunarodna zajednica je pokušala provesti demokratizaciju Afganistana. Osam godina kasnije, kako tvrde analitičari, talibani su sve jači i pokušavaju se, iz skrovitih dijelova pakistanske plemenske regije, nametnuti na nacionalnoj razini, najviše zato što su bili od sekundarnog značaja za američku politiku. U nedavnom kongresnom svjedočenju, ministar obrane Robert Gates je govorio o politici prema Afganistanu sa stajališta dvije administracije – Bushove i Obamine:
„Jedna od točaka gdje su obje administracije došle do istog zaključka jeste da su naši ciljevi, koje smo imali u Afganistanu, i suviše široki i previše orijentirani na budućnost. Mi trebamo više konkretnih ciljeva koji se mogu realno ispuniti u roku od tri do pet godina,“ rekao je Gates.
Administracija predsjednika Obame je napravila najmanje tri izvješća o Afganistanu, a obavljeno je i nekoliko neovisnih međunarodnih istraživanja.
Suautorica studije korporacije RAND o Afganistanu Christine Fair kaže da je ključ u tome da se pobunjenici zadrže na graničnom području s Pakistanom. Ona kaže da će, bez snažne pakistanske suradnje u eliminiranju talibanskih sigurnih utočišta, pobunjenici nekažnjeno nastaviti svoje aktivnosti: „Mene brine da bi administracija mogla i previše korigirati prethodnu politiku i sebi postaviti kao primarni cilj stabilizaciju Afganistana, a ne osiguravanje bolje suradnje preko granice s Pakistanom. Mi smo u situaciji da, ukoliko nam pobjeda nad talibanima bude cilj u Afganistanu, da ćemo doći do strukturalnog sukoba s Pakistanom koji nije rješiv.“
Bivši dužnosnik CIA-je, Michael Scheuer navodi da pakistanska unutarnja nestabilna politička situacija otežava Islamabadu suradnju sa Sjedinjenim Državama: „Pakistanci su doista u teškoj situaciji u kojoj njihova vojska ima obrambenu liniju oko Peshawara, kada je vrlo teško držati planinski prijelaz Khyber otvorenim te kada, po svoj prilici, gube bitku koju vode više od godinu dana u dolini Swat. Sve su to vrlo ozbiljni nacionalni sigurnosni problemi po Pakistan. Jedini način na koji mogu riješiti sve te probleme je povući se iz situacije u kojoj pomažu nama.“
Bivši posebni izaslanik Europske unije za Afganistan Francesc Vendrell kaže da su se Sjedinjene Države i saveznici previše oslonili na afganistanskog predsjednika Hamida Karzaia. On navodi, čime potvrđuje podatke iz studije korporacije RAND, da je malo učinjeno na izgradnji dobre vladavine u zemlji, osobito kada su korupcija i trgovina narkoticima u pitanju:
„Dopustili smo da se korupcija i loše upravljanje zemljom nastave. Nismo ništa učinili kako bi osigurali da vlada u Kabulu ima monopol na oružane snage. Jednostavno smo vjerovali da će potpora jednom čovjeku biti dovoljna da stvari u Afganistanu krenu dobrim tokom,“ kaže Vendrell.
Vendrell vjeruje da se europski saveznici mogu nagovoriti da budu više angažirani i na vojnom i na političkom planu, ukoliko ih Obamina administracija konzultira. No, upozorava da dobivanje veće vojne pomoći od Europljana neće biti imalo lako: „Mi smo u nekoj vrsti dokazivanja tko je stariji – kokoš ili jaje? Europljani osjećaju da ne trebaju slati više vojnika zato što misle da Amerikanci uvijek mogu poslati dodatne postrojbe. U takvoj situaciji kada Amerikanci i pošalju pojačanja, Europljani osjećaju da, ako oni ne pošalju dodatnih 500 vojnika, to neće predstavljati nikakvu razliku."
Španjolska je odlučila da ne šalje svoje postrojbe u Afganistan, ali Njemačka planira slanje dodatnih 600 vojnika na ljeto kao pomoć tijekom predsjedničkih izbora u Afganistanu zakazanih za kolovoz ove godine.