Sirija će, po svemu sudeći, imati koristi od posljednjeg izraelsko-palestinskog sukoba u Gazi, jer nakon nekoliko godina diplomatske izolacije ponovno postaje ključni igrač na srednjeistočnoj diplomatskoj sceni. Podrška koju predsjednik Bashar al-Assad daje Hamasu razlog je dodatne važnosti koju Sirija ima u regiji.
Sirijski predsjednik Bashar al-Assad dobio je na popularnosti u arapskom svijetu zbog svoje nedavne potpore Hamasu te zbog popularne pjesme pod nazivom "Lav Bashar". Čelnik Hamasa, Khaled Meshaal, zajedno s drugim ključnim palestinskim oporbenjacima koji se nalaze u Siriji, dodatni su razlog jačoj poziciji Sirije u diplomatskim pregovaranjima. Strastven govor predsjednika Assada na prošlomjesečnom arapskom summitu u Qataru, pozdravljen je u arapskim medijima nakon što je tijekom osude izraelske vojne operacije u Gazi pozvao na - osvetu.
On je rekao da Arapi dugo pamte te da će zasigurno podsjećati svoju djecu na masakr u Gazi…Predsjednik Assad kaže da će Arapi sačuvati slike djece iz Gaze, oblivene krvlju i osakaćene, a Izraelcima poručuje "…oko za oko, zub za zub…" te da ono što je zauzeto na silu može jedino biti vraćeno – silom.
Sirijski politički analitičar, Marwan Kabalan, insistira na tome da Damask ima političku korist od potpore koju daje Hamasu:
"Kabalan zaključuje da će to što je Sirija stala na stranu ugnjetavanih ljudi u Gazi neophodno dovesti do porasta popularnosti te zemlje u regiji…Za sada, kaže Kabalan, svatko tko je na strani otpora u arapskom svijetu dobija na snazi."
Predsjednik Assad kaže da arapske zemlje moraju zatvoriti izraelska veleposlanastva i bojkotirati izraelske proizvode, a Sirija prekida, na neodređeno vrijeme, neizravne razgovore s Izraelom. Mirovna inicijativa iz 2002.godine, dodao je Assad, mrtva je i zakopana zato što su arapska popuštanja opetovano nailazila na izraelsku aroganciju.
Profesor Fouad Ajami sa Sveučilišta Johns Hopkins vjeruje da Sirija pametno eksploatira svoju poziciju prema Izraelu:
"Sirijci su na neki način u poziciji da mogu imati dvostruku ulogu. Mogu biti s Egiptom i Saudijskom Arabijom i tako se zalagati za status quo ili mogu naginjati ka drugoj strani, ekstremnijoj što, po mom mišljenju, i čine. Sirija se pridružila ekstremnijoj struji, ali službeni Damask je jako pažljiv jer zna da to može biti i opasno. Vjerujem da su Sirijci istodobno bezobzirni i pametni."
Profesor sa sveučilišta Oklahoma, Joshua Landis, koji vodi dobro poznati web sajt o Siriji, smatra da Damask želi da se nova administracija Baracka Obame, uključi i spasi situaciju.
"Među analitičarima na Zapadu kao i među analitičarima u području Srednjeg istoka smatra se da Barack Obama ne može riješitiizraelsko-arapski sukob, da je isuviše kasno, da su Palestinci izgubili…Nakon izraelske invazije na Gazu vjerojatni pobjednik izbora u Izraelu bit će Benjamin Netanyahu koji ne vjeruje u rješenje s dvije države – Palestinu i Izrael, i koji želi proširiti izgradnju naselja…No, ukoliko je mir moguć, što se može učiniti da bi se došlo do uspjeha umjesto katastrofe? E, upravo tu dolazi Sirija na scenu, jer svi se slažu da je Sirija pragmatična i da će se dogovoriti…"
Profesor Landis smatra da predsjednik Assad želi postići globalnu pogodbu, ali traži jamstva i ustupke prije nego ih i sam napravi. Najveći ustupak, prema profesoru Landisu, jest da Sjedinjene Države i predsjednik Obama prestanu tretirati Siriju kao "zemlju otpadnicu od međunarodne zajednice"te da Washington, prvi put od 2005. godine, pošalje veleposlanika u Damask. Predsjednik Assad, zaključuje profesor Landis, ima dobre izglede za tako nešto, jer je Sirija jedino mjesto gdje nova američka administracija može napraviti napredak ka miru te da Damask ima cijenu koju treba platiti da bi se to dogodilo.