Zašto Katolička crkva u Hrvatskoj tolerira održavanje misa zadušnica za ustaškog poglavnika Antu Pavelića?

U tri crkve u Hrvatskoj ovih sudana održane mise zadušnice u povodu 48. obljetnice smrti Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske i ratnog zločinca Ante Pavelića. Prošlog petka u splitskoj crkvi Sv. Dominika misu zadušnicu za Pavelića predvodio je pater Luka Prcela. Istog dana misa za poglavnika održana je u crkvi svetog Ivana Krstitelja u splitskom predgrađuMravinci, a predvodio ju je velečasni Filip Pavić.

U nedjelju je održana misa i u Zagrebu, u Bazilici Srca Isusova,kojom upravlja družba Isusova, u samom središtu Zagreba,a koju su predvodili svećeniciMarjan Steiner i dominikanac Vjekoslav Lasić. Uz nekolicinu izvanparlamentarnih desnih političara na zagrebačkoj misi u čast poglavnika, njoj je nazočio i predsjednik zagrebačke HVIDR-e, krovne udruge braniteljskih udruga proisteklih iz domovinskog rata, Ivan Pandža. Pater Lasić je odranije poznat po održavanju misa za Antu Pavelića te veličanju ustaškog pokreta. U ljeto ove godine na pogrebu zapovjednika ustaškog logora Dinka Šakića, uz ostalo je izjavio da se „svaki pošten Hrvat treba ponositi Šakićevim imenom“.

Najnovije mise zadušnice održane u povodu 48 godina smrti Ante Pavelića nisu u Hrvatskoj izazvale ničiji komentar ni osudu. Mediji su tek šturo zabilježili da su održane, a vrh Katoličke crkve je šutio.Mise za Pavelića odšutjeli su i hrvatska vlast i opozicija kao i udruge civilnog društva.

Predsjednik HHO-a Ivo Banac za Glas Amerike je kazao da HHO nema običaj komentirati takve mise iako, tvrdi, nevladina organizacija kojoj je na čelu smatra takve događaje lošima.

Kako objašnjava mise u čast Pavelića i šutnju vrha Katoličke crkve pitali smo stručnjaka za hrvatsku povijest 19. stoljeća i povijest katolicizma u Hrvatskoj, izvanrednog profesora na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, dr. Marija Strechu. On tvrdi da unutar svih crkva u Europi, a ne samo u Hrvatskojpostoji lijevo i desno krilo, te nešto što se može nazvati umjerenom sredinom. Za Glas Amerike je kazao:

„To je zapravo jedna pojava koja je karakteristična i za druge crkve. Ne bih to smatrao nekim specifičnim hrvatskim slučajem kad se radi o konkretnom ratnom zločincu kao što je bio Ante Pavelić. Dakle, taj jedan dio tih crkava u Europi tradicionalno je sklon desnici, neki od tih struja su čak zapravo direktno surađivali s ustaškim, nacističkim i fašističkim režimima, tako da su pripadnici mlađe generacije, na žalost, preuzeli tu tradiciju od stare generacije klera. To je jedna razina. Naravno, problem je vrha Katoličke crkve koji bi o ustaštvu morao zauzeti puno jasnija stajališta nego što zauzima. Na koncu konca, bilo bi to u potpunosti u skladu s učenjem Benedikta XVI koji se tisuću puta javno ogradio od takvih režima koji su u Europi egzistirali tridesetih i četrdesetih godina dvadesetog stoljeća. No, Crkva, čini mi se, izbjegava sukob unutar sebe. To je za crkvu uvijek riskantno i vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj nema dovoljno energije niti snage, a možda ne postoje ni unutar same Crkve niti kritična masa koja bi rekla da javno služenje takve mise ne dozvoljava. One mogu dobiti oblik privatne mise, dakle ono što je svakom pokojniku, pa i zločincu, po učenju Katoličke crkve dopušteno, da se za njegovu dušu služi misa. To se može napraviti, ali potpuno privatno na zahtjev obitelji. To ne bi smjela biti javna manifestacija. To je sada unutarnji crkveni problem."

Važan je podatak, tvrdi povjesničar Strecha, da mise u čast Pavelića nisu masovno posjećene što upućuje da su sljedbenici njegove idejemarginalni. Usprkos tome, vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj,kao i ostali na društvenoj i političkoj sceni koji bitno utječu na javno mnijenje,takve pojave moraju dosljedno i jasno osuđivati:

„Nikada nije dovoljno naglašavati o čemu se tu radilo, jer u krajnjoj liniji, sve te strahote koje u sebi nose ti totalitarni fašistički, nacistički i s njima srodni režimi, zapravo su posljedica onoga što je u čovjeku, a u čovjeku egzistira i dobro i zlo. Prema tome, zbog toga da se to zlo - koje potencijalno u određenim društvenim situacijama izbija iz čovjeka - ne bi ponovilo i zaboravilo, treba uvijek neprekidno, dosljedno i neumorno osuđivati pojave iz prošlosti. Mislim da čovjek stalno treba sam sebe podsjećati što je u stanju napraviti, jer niti nacizam, niti fašizam nisu stvar samo skupine ljudi koja je samo došla na vlast nego onih koji su ih tolerirali, jer bez njih takvi režimi se ne bi mogli učvrstiti."

Isprika