Hoće li otapanje 30-godišnjeg zamrznutog odnosa između Sjedinjenih Država i Irana doći za vrijeme Obamine administracije? Mnogi analitičari vjeruju da hoće. Razgovori među stručnjacima za vanjsku politiku o nekoj vrsti dijaloga sa Iranom pojačali su se s izborom Baracka Obame za sljedećeg američkog predsjednika. Mnogi analitičari vjeruju da put k američko-iranskom zbližavanju vodi preko Bagdada. Brian Fishman direktor je istraživačkog odjela Centra za borbu protiv terorizma pri američkoj vojnoj akademiji West Point, i ko-autor novog stručnog rada o iranskoj strategiji u Iraku. On kaže da bi zajednički interes za zbivanja u Iraku mogao otvoriti vrata početku otapanja odnosa Sjedinjenih Država i Irana.
"Trenutno postoji dosta prostora za antagonizam, da tako kažem, budući da oklijevam uporabiti riječ sukob."
No, postoji i dosta prostora za suradnju, budući da Iran želi stabilan Irak, a to želimo i mi i Iračani. A to je, u suštini, mjesto s kojeg možemo početi. U svakom slučaju, to nije kraj, i postoje mnoge prepreke. No, to je početak za potencijalno produktivan odnos ovih dviju zemalja. Već je nekoliko krugova razgovora održano izmedju američkih i iračkih dužnosnika. No, raniji razgovori postigli su malo konkretnih rezultata, djelomično i zbog neslaganja oko iranske potpore iračkim šijitskim militantnima. Razgovori s Iranom nisu široko prihvaćena politika.
Iranski navodni razvoj nuklearnog oružja – što iranski dužnosnici negiraju - glavni je kamen spoticanja. Uz to, iranska potpora grupama kao što su Hezbollah u Libanonu i šijitske paravojne postrojbe i Iraku, te prijetnja predsjednika Mahmouda Ahmadinedžada da će uništiti Izrael takodjer pojačavaju negativni odnos prema Iranu. Izraelska ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni, nakon američkih je izbora izjavila da bi razgovori s Iranom bili poruka slabosti.
Bivši CIA-in djelatnik na terenu Gary Berntsen, koji je bio koordinator kampanje republikanskog predsjedničkog kandidata Johna Mccaina u saveznoj državi New York, kaže da bi razgovori s Iranom bili besmisleni.
"Trenutno se razgovora o tome kako se odnositi prema Iranu. No u pregovorima s Iranom, što bismo mi njima dali? Iranci žele dominirati regijom, i govore o uništenju Izraela. Žele nas izgnati iz tog područja. Dakle, što bismo mi to njima mogli dati?
No, jedan drugi bivši djelatnik CIA-e, Bob Bear, ne slaže se.
"Da, možemo s njima razgovarati. Svi njihovi zahtjevi u Bagdadu bili su vrlo razumni. Imamo zajednički interes glede sigurnosti u Iraku. Ni mi ni oni ne želimo građanski rat u Iraku. A, u Afganistanu, ni mi ni oni ne želimo Talibane natrag u Kabulu. A to su sve pitanja kroz koja možemo proći jedno po jedno i naći rješenje relativno lako."
Brian Fishman kaže da se Iran razvio u naciju koja je jednako motivirana svojim nacionalnim interesima koliko i revolucionarnom ideologijom.
"Da je ovo zemlja koja je vodjena samo ideologijom, onda bi bilo vrlo teško utjecati na nju. No, kada shvatimo da su i oni vodjeni nacionalnim interesima, to vam ostavlja prostora za produktivnu igru, dakle možete vršiti pritisak na režim, ali im možete i ponuditi nešto što bi im bilo od koristi."
U svom stručnom radu, Fishman predlaže da Sjedinjene Države odvoje Iračko pitanje od ostalih spornih pitanja glede iranskog ponašanja ili politike, kao što je njihov nuklearni program.
Glede nuklearnog pitanja, Bob Bear tvrdi da se Iran može nagovoriti da odustane od svojih nuklearnih ambicija.
"Ovakve zemlje možemo odgovoriti od nuklearnog zastrašivanja. To se dogodilo s Brazilom i Libijom. No, zauzvrat im nešto moramo dati. U slučaju Libije, zauzvrat za njihovu obustavu stvaranja bombe, ukinuli smo sankcije. Istu bismo stvar trebali napraviti i u slučaju Irana. Mislim da ih možemo odgovoriti od toga."
Bear predlaže da se otvore tajni razgovori s Iranom kroz neformalne puteve o pitanjima o kojima bi se razgovaralo. Nakon toga, dodaje on, Obamina administracija bi trebala poslati tajnog diplomatskog predstavnika u Iran.
"Ako oni to odbiju, ili u slučaju da predstavnik dodje u Teheran, i nitko se ne pojavi na sastanku, dobili bismo direktan odgovor, i vratili se kući. No, nećemo znati što bi se dogodilo ukoliko tako nekoga ne pošaljemo."
Analitičari upozoravaju da se ne očekuje previše, budući da se radi o 30 godina uzajamnog nepovjerenja i neprijateljstva koje treba prevazići. I kao i obično, Iran šalje dvosmislene signale. Predsjednik Ahmadinedžad poslao je nadolazećem predsjedniku Obami pismo u kom mu čestita na izboru, što je prvo takvo pismo jednom američkom predsjedniku od Iranske revolucije 1979 godine. Samo tjedan dana kasnije, Iran je testirao raketu za koju se vjeruje da ima dovoljan domet da bi mogla pogoditi Izrael.